Nakon prirodne katastrofe ili ratnih razaranja, arhitektura igra ključnu ulogu ne samo u rekonstrukciji izgubljene infrastrukture već i odgovora na potrebu za udobnošću i sigurnošću onih koji su njima pogođeni. Uspješna arhitektura nakon katastrofa mora zadovoljiti i kratkoročnu potrebu za neposrednim skloništem, kao i dugoročne potrebe za rekonstrukcijom i stabilnošću. Decenijama nakon katastrofa, neka raseljena lica i dalje žive u privremenim skloništima bez adekvatnog pristupa vodovodu i struji, otkrivajući tako ključni značaj rješavanja dugoročnih potreba nakon katastrofe i sukoba.
U nastavku smo donosimo nekoliko impresivnih primjera arhitekture nakon katastrofe koji se kreću od ekonomičnih kratkoročnih prijedloga do onih dugoročnih, čiji je cilj pokušati obnoviti čitavu zajednicu.

Kratkoročna rješenja:

1. Pomičuća kapsula / Christian Weber

Pomičuća kapsula “Shiftpod” Christiana Webera je reflektivni, izolovani, vjetrootporni šator koji može da se isporučuje uz opremu za njegu, prvu pomoć i filtere za vodu. Njegova kompanija, Advanced Shelter Systems Inc., donirala je, između ostalog, ove šatore izbjeglicama u Grčkoj i beskućnicima na Havajima. Prema njegovim riječima, cilj je napraviti, kako pojedinačna skloništa sa filtracijom vode i svim onim što treba četveročlanoj porodici da preživi 30 dana, tako i izgraditi sistem za do 1.600 ljudi, koji se mogu smjestiti u jednom kontejneru.

2. Tkanje kuće / Abeer Seikaly

Konceptualno sklonište za hitne slučajeve sastavljeno od plastičnih cijevi visoke čvrstoće koje se oblikuju u sinusoidne krive, istkane u ratezljivu membranu - strukturalni materijal koji se širi i skuplja, adaptirajući se prema potrebama za mobilnošću. Šuplje cijevi omogućavaju prostor za smještanje servisnih instalacija za toplotu, struju ili tekuću vodu i mogu se prilagoditi različitim klimatskim uslovima. Seikaly opisuje svoj projekat u kojem navodi: "Izbjeglice nose iz svojih domova samo ono što mogu ponijeti i naseljavaju se u nepoznatim zemljama, često počevši sa ničim osim šatora koji nazivaju kućom... U ovom prostoru izbjeglice nalaze mjesto u kojem zaustavljaju svoje turbulentne svjetove, mjesto za tkanje tapiserije njihovih novih života”.

3. “Pop-up” mjesta bogosluženja / Lucas Boyd i Chad Greenlee

Lucas Boyd i Chad Greenlee su dizajnirali predlog “pop-up” crkava, sinagaga i džamija u izbegličkim kampovima za one koji bježe iz zaraćenih mjesta. Oni veruju da "iako bogosluženja ne pružaju osnovnu potrebu za biološkim opstankom pojedinca, one predstavljaju fundamentalni aspekt ne samo pojedinog života izvan korisnosti, već i identiteta unutar kolektiva, poznatog mjesta življenja - i ovo je nešto što smatramo sinonimom činjenici bivanja čovjekom - potrebom za očuvanjem kulture". Razdvajanjem ikonografije svetih prostora, Boyd i Greenlee su stvorili minimalne, ali i lako prepoznatljive svete prostore. “Pop-Up mjesta bogosluženja” predstavljaju važnost fokusiranja na emocionalne potrebe raseljenih, umjesto isključivo na fizičko sklonište.

Dugoročna rješenja:

4. Rekonstrukcija Jintai Sela / Rural Urban Framework

Poslije zemljotresa u Sečuanu u 2008. godini, gdje je procenjeno da je 80% zgrada u pogođenom području uništeno, dalja klizišta u području Jintai sela također su nanosila štetu novoizgrađenim kućama. Rekonstrukcija sela Jintai obuhvata dvadeset i dvije kuće i centar zajednice, sa ciljem rekonstrukcije zajednice i podizanja morala. Projekat pokazuje kako se arhitektura nakon katastrofe može koristiti kao prilika za poboljšanje postojećih uslova. Rekonstrukcija sela Jintai demonstrira nove načine upotrebe lokalnih materijala, zelene krovove, tehnologije za biogas i smještaj za piliće i svinje sa jakim fokusom na održivi dizajn.

5. Villa Verde / ELEMENTAL

Nakon što je grad Constitución u Čileu pogođen zemljotresom 2010. godine, većina njegovih zgrada je uništena. Arhitektonski studio ELEMENTAL, na čelu sa Alejandrom Aravenom, bio je zadužen za izradu master plana smeštaja raseljenih. Tako je osmišljen Villa Verde, u kojem je stanovništvo na cijelom području nastanjeno u dvospratnim "polu-kućama". Druga polovina kuće ostavljena je da bi je gradili stanari. Betonski temelji, vodovod i struja su izgrađeni, dok je ostatak strukture ostavljen njima za izgradnju. To je urađeno sa namjerom da stanovnici grade domove koji su njima pogodniji i ugodniji za život, od onih koji bi bili da su izgrađeni državnim sredstvima. Villa Verde predstavlja inovativni način pristupa dugoročnom rješenju za stanove sa niskim troškovima stanogradnje.

6. Grad Soma “Kuća za sve”/ Toyo Ito & Associates i Klein Dytham architecture

Inicijativa “Kuća za sve” je pokrenuta nakon zemljotresa i cunamija u Tohokuu 2011. godine za izgradnju centara za male zajednice onih koji žive u privremenim skloništima. Zbog problema sa radijacijom, djeci je bilo zabranjeno da igraju napolju, te je iz tog razloga i zamišljen Grad Soma “Kuća za sve”. Zgrada je dizajnirana nalik na veliki slamnati šešir koji lebdi iznad drveća, kako bi se stvorio utisak djeci da se igraju u parku napolju. Struktura naglašava važnost stvaranja prostora zajednice koja služe javnosti, sa primjerom projekta Grad Soma “Kuća za sve” koji je fokusiran na razigrana iskustva djece u vrtićima.

• Click to open image! Click to open image!
• Click to open image! Click to open image!
• Click to open image! Click to open image!
• Click to open image! Click to open image!
• Click to open image! Click to open image!
• Click to open image! Click to open image!
•  

(sa-c.net)