Bernard Tschumi - Novi atinski muzej
Više od 200 godina Grčka je bezuspješno tražila nazad originalne frizove sa Partenona od Britanskog muzeja u Londonu. Odgovor koji joj je stizao uvijek je glasio da ih neće dobiti sve dok ne podigne muzej u kome ih može adekvatno čuvati.
Prošle godine u najstarijoj jezgri starog grada Atine, ispod Akropolja,nikao je novi muzej, arhitekata Bernarda Tschumija i Michaela Fotiadisa, vrijedan oko 130 miliona eura.
Muzej je u svakom slučaju spektakularan. Namijenjen je isključivo za izlaganje antičke skulpture, antičkih statua, reljefa i sitne plastike, iako je posljednja riječ tehnike (može, navodno, izdržati zemljotres od 10 stepeni Rihterove skale, prvi put u historiji arhitekture) rađen u minimalističkom duhu.
Neprocjenjivi antički mermer postavljen je na betonskom postolju muzeja, a na stakleni fasadama se oslikava profil Partenona - sasvim dovoljno da na konkursu iz 2000. dobiju prvu nagradu. I baš kao u antičkom dobu, statue djeluju kao da plešu u vazduhu, no, fantastičan se efekat postiže vjestačkim svjetlima koja obasjavaju mermerne statue djevojaka i arhajske kurose.
Muzej je otvoren u junu prošle godine, kada je Michael Fotiadis objasnio ideju: “Kada je naš projekat pobijedio 2000. Godine, neki arheolozi su nam sugerisali da ga barem malo popravimo da podsjeća na neoklasiku. Bili smo, međutim, do posljednjeg detalja dosljedni projektu: imali smo na umu palatu koja bi sačuvala duh antičke skulpture, matematički precizno kako je i sama bila.“
Zbog toga je i materijalizacija u skladu sa antičkim duhom: beton i mermer, crni iz Makedonije, ružičasti sa Peloponeza. Staklo je međutim, najupečatljivije u eksterijeru: doima se kao fantastično ogledalo, tako da gledalac stiče utisak kako muzej uopšte nema zidove. Međutim, ima masivne armirano - betonske stubove, pobodene na arheoloskim ostacima. Gornji sprat ima dva nivoa i u njemu su izložene skulpture pronađene na Akropolju, uključujući i karijatide koje su krasile trijem Erehteona.
Tu je i ono najznačajnije: mermer sa Partenona. 93 ploče friza, samo njih 36 iz Atine, 56 iz Londona, i jedna iz Luvra.
Iako je objekat nesporno remek djelo, to nije spriječilo stanovnike starog jezgra Atine da protestuju: očekivano, obzirom da tako uvijek biva s kada su u pitanju arhitektonska djela vanvremenske ljepote.