Transportna zajednica mijenja pravila igre u regiji, jer su države Zapadnog Balkana, kroz potpisani sporazum, pristale povezati svoje transportne politike s onom koja je na snazi u Europskoj uniji. I to nije samo puko ponovno povezivanje transportnih mreža bivše Jugoslavije i Albanije, već se ide i korak dalje, uvjeravaju iz Europske komisije.

Nedavno potpisan sporazum šest balkanskih država, za početak, donio je sjedište Transportne zajednice u Srbiju, locirajući je u Beograd, no ostalo je mnogo toga što valja objasniti javnosti. Prije svega, kako za Al Jazeeru kažu u Bruxellesu, o činjenicama da zajednica ne pokriva samo infrastrukturu, nego i druge aspekte povezane sa transportom kao što su standardi, socijalna pitanja, okoliš i pristup tržištu.

„Drugačije rečeno, Transportna zajednica će promijeniti način na koji naši partneri provode transportne politike i, do određene mjere, sporazum predstavlja začetak 'Zajednice interesa i podijeljene sudbine'“, kažu u Odjelu za mobilnost i transport Europske komisije.

Jasno je kako realizacija ideje, koja je svojevremeno bila u zastoju zbog neslaganja balkanskih, točnije bosansko-hercegovačkih političara, podrazumijeva ono što iz sjedišta Unije često ponavljaju – „izazov za sve balkanske države koji traži jaku političku posvećenost u kombinaciji sa ciljanom financijskom podrškom kako bi se modernizirao sustav“. Iza toga, naravno, idu „nove prilike za regiju, u smislu konkurentnosti, rasta i poslova, a unaprijeđena povezanost će pomoći i u dovođenju stranih investicija u regiju“.

Bolje ceste, brže pruge, hvatanje koraka u zračnom prometu

Na upit što to konkretno znači, odnosno kakve koristi mogu imati balkanske države od Transportne zajednice iz Europske komisije odgovaraju kako se za bolju povezanost moraju ispuniti dva ključna aspekta: bolja transportna infrastruktura (nove i unaprijeđene veze) u kombinaciji sa stalnim održavanjem i sigurnim, ekonomski efikasnim transportnim sustavima pogodnim korisnicima.

U prijevodu: bolje ceste za manje smrtnih slučajeva na njima, uklanjanje infrastrukturnih „crnih točaka“ iz prometne mreže, ali i uklanjanje uskih grla s granica, te infrastrukturnih i administrativnih barijera, koje sada sprječavaju efikasan protok dobara i osoba. Naravno, nije zaboravljena ni željeznička mreža koja, iako su ceste u očajnom stanju čemu može svjedočiti svatko tko pokuša proći njima, mora postati „kredibilna alternativa“, kako kažu u Bruxellesu, cestovnom prometu.

I sve to, uz hvatanje koraka u zračnom prometu – i teretnom, i putničkom – kako bi se balkanske države dovele na istu razinu sa članicama Unije kada je u pitanju kvaliteta transportnog sustava. Sve drugo će, upozoravaju u Europskoj komisiji, u slučaju neuspjeha biti propuštena prilika za Zapadni Balkan, ali i za EU. U tom smislu navode se i konkretni iznosi, pa samo za inicijalnu, 2018. godinu Unija će s više od 190 milijuna eura podržati 11 transportnih infrastrukturnih projekata što donosi tri puta više pozajmica od onih iz Europske investicijske banke (EIB) i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD).

Integracija u EU

U sjedištu Transportne zajednice Zapadnog Balkana, u Beogradu, snažno podržavaju povezivanje regije i stvaranje jedinstvenog tržišta u području transporta, pogotovo ako se može računati na financijske mehanizme Europske unije. U tom smislu, kako navode u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije, posebno je važno „otklanjati ne samo fizičke prepreke, gradeći nove puteve i pruge, već i nefizičke barijere, što predstavlja važan aspekt delovanja Transportne zajednice“.

„Transportna zajednica omogućiće sistemski i koordinirani razvoj transportne infrastrukture (železnice, putevi, unutrašnji plovni putevi, kontejnerski terminali, luke, aerodromi i drugo) kroz zajedničke planove razvoja sveobuhvatne i osnovne transportne mreže i identifikaciju prioritetnih projekata od regionalnog značaja. Za ovakve projekte biće dostupni fondovi međunarodnih finansijskih institucija i fondovi EU u cilju proširenja transevropskih transportnih mreža na teritoriju Zapadnog Balkana. Sve učesnice Transportne zajednice, zbog primene ovog ugovora, ubrzaće aktivnosti na usklađivanju nacionalnih propisa sa EU propisima i primeni tih propisa“, objašnjavaju u navedenom ministarstvu.

Uz međusobno povezivanje država Zapadnog Balkana, jako važnim smatraju i integraciju u transportno tržište EU, no i posebno ukazuju na pojednostavljenje administrativnih procedura za prelazak sa jednog carinskog područja na drugo. No, prije svega bitnim ističu infrastrukturu.

„Verujemo da su sve učesnice procesa iz regiona prepoznale su koliko je važno da ulažu u infrastrukturu, jer je to uslov boljeg povezivanja unutar regiona, bržeg ekonomskog razvoja i boljeg života za građane. Transportna zajednica nam daje okvir da na tome radimo povezano i koordinirano, da usaglašavamo prioritete unutar regiona i sa EU, i da ubrzano radimo na njihovoj realizaciji“, odgovaraju iz Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije.

Zaustaviti čekanja na granici

Upravo su logistički troškovi, koji su na Zapadnom Balkanu dvostruko veći od troškova u Europskoj uniji, a posebice čekanja na granici i različite procedure od države do države prvi problemi na koje ukazuju upućeni u svakodnevicu balkanskog transporta.

„Podaci MMF-a pokazuju da gubimo 26 miliona sati godišnje zbog čekanja kamiona sa robom na granici. Od 22 radna dana vozači kamiona u Srbiji barem sedam provedu na graničnim prelazima, što znači da je to 50 odsto manja realizacija od realizacije kolega u inostranstvu. Na primer, kamioni na graničnim prelazima čekaju sedam do 48 sati, dok se kamioni u Gruziji prosečno zadržavaju sedam minuta. Oko 800 miliona eura se plaća za različite vrste usluga na graničnim prelazima. Kargo vozovi na graničnim prelazima stoje i do 10 sati“, ukazuje Ivana Vukša sa specijaliziranog portala PlutonLogistics koji pruža korisne informacije iz područja transporta, logistike i vanjske trgovine.

I ne samo zbog navedenih brojki, podržava formiranje jedinstvene zajednice koja će funkcionirati onako kako funkcioniraju države Europske unije. Smatra to dobrom prilikom za veću efikasnost i smanjenje troškova poslovanja, čime će i roba biti jeftinija, a domaća transportna poduzeća konkurentnija. Nabrajajući dobrobiti, koje se ne očituju samo u usklađivanju balkanskih zakonodavstava s EU propisima i uklapanja u europski carinski sustav, te izgradnji infrastrukture – cesta, pruga, luka – navodi i kako je posebno važno privlačenje novih investitora i zapošljavanje još više ljudi.

Čvrsta volja balkanskih država

Posve je jasno da Transportna zajednica može poslužiti i kao zamašnjak poslovnim subjektima, institucijama, ustanovama i balkanskim državama da i same iniciraju projekte koje bi mogle raditi sa susjedima. U tome računaju i na konkretnu, ali i izdašnu pomoć Europske unije, jer je interes obostran.

„Ako bi se gledao samo ekonomski interes regionalno povezivanje je jedini i pravi put kako za zemlje potpisnice tako i za Evropsku uniju. EU ima veliki interes da se tranzit kroz Zapadni Balkan ubrza jer je u pitanju najkraća i najjeftnija ruta. Veliki broj EU kompanija ima proizvodne pogone na ovom području. Sa druge strane u pitanju je tržište od oko 20 miliona ljudi gde će konačno postojati slobodan protok roba i usluga. Svih šest potpisnica izrazilo je čvrstu volju da budu više integrisane“, navodi Vukša.

Očito je da su balkanske države, po navedenom, shvatile da na njihovim granicama nije i kraj svijeta i da moraju stvarati zajedničke prijelaze, zajednički raditi autoceste ili već postojeće željezničke pruge, koje ih spajaju, modernizirati i ubrzati. Posao ne čeka, a oni koji ulažu u njega lako se okrenu na drugu stranu.

(Al Jazeera)