Kulturno-historijsko naslijeđe

Mostar: Počela obnova Musafirhane Mujage Komadine

Izmjenom krovne konstrukcije na Musafirhani čuvenog mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine, praktično je počela obnova još jednog bisera mostarske kulturne baštine.

Radovi na izmjeni krova počeli su prije sedam dana i bit će završeni u toku narednog mjeseca, za Anadolu Agency (AA) potvrdio je direktor agencije Stari grad Miralem Fajić.

Sredsva za obnovu krova osigurao je Grad Mostar.

Cilj rekonstrukcije krova, kako je naglasio Fajić, jeste zaštita dalje devastacije usljed utjecaja atmosferilija i priprema za unutrašnju obnovu objekta.

"U narednoj godini je planirana obnova i enterijera i eksterijera", kazao je Fajić.

Namjena objekta bit će prilagođena za potrebe gradskih kulturnih institucija i koristit će kao izložbeni prostor. Od posebnih arhitektonskih elemenata sačuvana su dva vrlo vrijedna detalja.

Riječ je o tarihu (kronogramu) iznad ulaznih vrata ispisanom arapskim pismom i na turskom jeziku. Na vrhu zgrade sačuvan je i musafirski znak po kojeme su mostarski gosti raspoznavali da se radi o Musafirhani i mjestu gdje mogu prenoćiti.

U Mostaru su tokom historije postojali brojni hanovi i karavan-saraji, ali su vremenom i urbanizacijom grada potpuno nestali, među kojima Čardaglija-han, karavan-saraj sa mihrabom, koji napravi Koski Mehmed-paša nasuprot današnje zgrade Narodnog pozorišta, Kalhana-han, sada porušena dvospratnica bivše Djevojačke čkole, Hindin-han, i brojni drugi.

Na njihovim mjestima danas se nalaze druge zgrade. Jedina zgrada koja je sačuvana do naših dana je Musafirhana Mujage Komadine.

Pored musafihane, Mujaga je prije i poslije svog gradonačelničkog mandata u Mostaru izgradio još, na bivšem Džinovića-hanu, zgradu stare općine, zgradu Općinskog suda, Konvikt za muslimanske siromašne učenike, mostove na Luci i Carini, sirotinjsku kuhinju, više kuća i zgrada, gradsku elektranu, mekteb za žensku muslimansku djecu i čuveni mostarsku banju.

[/i]

Okončana prva faza istraživanja lokaliteta Crkvine kod Bugojna: Bazilika konzervirana



Okončana je prva faza istraživanja lokaliteta Crkvine u predgrađu nekadašnjeg srednjovjekovnog utvrđenja Vesele Straže. Pronađene su zidine objekta za koji će se naknadno utvrditi iz kojeg vremena potiče, koja mu je bila namjena i koliko dugo je korišten.

Zidovi od sedre

"U ovih deset dana istraživanja prve faze urađeno je raščišćavanje lokaliteta od nasipa stvorenog prilikom izgradnje umjetnog jezera. Lokalitet je nekoliko puta iskopavan kako amaterski tako i profesionalno. Nažalost, nismo uspjeli doći do zvaničnog izvještaja koji je urađen nakon istraživanja koja su se odvijala 1983. godine pod rukovodstvom nekadašnjeg Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa NRBiH. Nastavak istraživanja ovog kompleksnog lokaliteta je neophodan, a na kraju ove faze istraživanja zidove ćemo konzervirati do sljedeće godine, kada ćemo okupiti veći broj stručnih ljudi u timu, kako arheologa, tako i konzervatora, arhitekata", izjavila je za Oslobođenje Ajla Sejfuli, kustos-arheolog iz Zavičajnog muzeja Travnik, koja vodi radove.

Objasnila je kako se u ovoj fazi radilo prvenstveno o zaštitnim radovima sa ograničenim finansijskim sredstvima, ali i da vremenski uslovi ne dozvoljavaju nastavak. Zato će do sljedeće godine lokalitet biti privremeno konzerviran. Podsjetimo, prilikom izgradnje vještačkog jezera na lokalitetu Crkvine, 61-godišnji bugojanski biznismen Husejn Smajić je naišao na temelje neke građevine. Saznavši da bi to mogli biti ostaci franjevačke crkve, obratio se Vrhbosanskoj nadbiskupiji, od koje je tražio mišljenje i ponudio im dio svoje parcele kako bi se na istom mjestu izgradila identična crkva kakva je nekada bila. Izrazio je spremnost i da finansijski potpomogne njenu gradnju. Kardinal Vinko Puljić dao je svoj blagoslov za izgradnju crkve, poslao povjesničare koji su utvrdili istinitost i poručili kako se radi o neprocjenjivoj vrijednosti objekta.

Nakon dobijanja odobrenja od Kantonalnog zavoda za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Srednjobosanskog kantona, u predgrađu nekadašnjeg srednjovjekovnog utvrđenja Vesele Straže počela je prva faza istraživanja lokaliteta.

Ustanovljeno je da se radi o objektu većih dimenzija – 16 puta 20 metara. Pronađeni su ostaci zidova građenih od sedre, međutim, nije pronađen nikakav pokretni arheološki materijal, ništa što bi konkretno navelo na zaključak iz kojeg perioda je ova građevina.




"U pisanim izvorima se spominje postojanje franjevačke crkve i samostana. Mještani su upoznati sa istraživanjima koja su bila ovdje 1983. godine i arheolozi su tada dali neke preliminarne rezultate da se radi o jednom kasnoantičkom objektu. Nažalost, zbog nedostatka pokretnog arheološkog materijala, zbog nedostatka kulturnih slojeva, nismo bili u mogućnosti da to potvrdimo. Ono što je sigurno jeste da je u srijedu otkriven poklopac jednog srednjovjekovnog kamenog sarkofaga. Nažalost, radi se samo o poklopcu, nedostaje donji dio sarkofaga, što je još jedan dokaz da je ovdje nešto rađeno, da je lokalitet prekopavan i nestručno u nekoliko navrata. Veliki dio objekta je uništen i prilikom postavljanja cijevi za navodnjavanje. Zbog vremenskih uslova smo odlučili da okončamo prvu fazu", istakla je Sejfuli.

Blizu poklopca sarkofaga pronađeni su ostaci dva dječija skeleta, što navodi na pretpostavku da se oko ovog objekta formiralo i groblje. Na proljeće će se isušiti vještačko jezero koje je uradio Smajić za potrebe svoje mini hidroelektrane. Obale će se morati pomjeriti da bi arheolozima bilo olakšano istraživanje. Velik je nasip na lokalitetu, na nekim dijelovima visok između dva i tri metra. Radi se o umjetnom nasipu koji je vlasnik prilikom pravljenja jezera napravio. Prebačena je određena količina zemlje na same zidove, tako da ovdje ima dosta posla.

Apsida ispod nasipa?

- To nije još istraženo, jer nam nasip stvara veliki problem. Od arheologa koji su 1983. godine ovdje iskopavali dobila sam nezvaničnu informaciju da je apsida pronađena, ali se nisu mogli sjetiti na kojem dijelu. Pretpostavljalju da se radi o kasnoantičkoj bazilici. Samo dalja istraživanja koja su neophodna će dati jasniju sliku o ovom kompleksu.

"Završavamo posao za ovu godinu. Nastavićemo radove na proljeće. Ista ekipa, Ajla, mi, vi. Sve je jasno vidljivo, vidi se križ na zidu, vidi se apsida koja ide prema gore i mislim da nema više sumnje da to nije crkva. Iz kojeg stoljeća, to ćemo vidjeti", rekao je Husejin Smajić i dodao kako ostaje pri tome da će pomoći u izgradnji replike crkve na istom mjestu, ali i da očekuje i pomoć šire zajednice, jer "ovo nije samo moje, već svih nas".

Stećci u Seoni

U blizini Crkvine nalazi se nekoliko lokaliteta na kojima se nalaze stećci. Jedno od njih su Pršljani, koji su udaljeni četiri, i Seona, koja je oko tri kilometra udaljena od mjesta gdje se vrši istraživanje. Hajrudin Bevrnja, mještanin iz Vesele, pokazao nam je neke od stećaka u Seoni.

[/i]

Ministarstvu civilnih poslova predat nominacijski dosje za UNESCO

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH predala je nominacijski dosije i Plan upravljanja za upis nekropola sa stećcima na Listu svjetske baštine UNESCO-a Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine, koji će ovaj dokument predati Centru za svjetsko naslijeđe u Parizu do predviđenog roka, a to je 31. januar, saopćeno je danas iz Komisije.

Projekt serijske nominacije stećaka za upis na Listu svjetske baštine predstavlja jedan od najsloženijih i najobimnijih dokumenata iz oblasti zaštite graditeljskog naslijeđa, te da su u njegovu pripremu uključene i susjedne države: Hrvatska, Crna Gora i Srbija.

Iz Bosne i Hercegovine u izradi ovih dokumenata učestvovali su timovi stručnjaka iz Komisije za očuvanje nacionanih spomenika BiH, Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, Zemaljskog muzeja BiH, Muzeja Semberije iz Bijeljine i Ministarstva civilnih poslova BiH.

Proces nominacije stećaka započeo je u Sarajevu u novembru 2009. godine potpisivanjem pisma namjere o zajedničkoj nominaciji predstavnika Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

U regionu je ukupno nominirano 30 nekropola stećaka, od čega su 22 iz BiH, po tri iz Srbije i Crne Gore, i dvije nekropole iz Hrvatske. Od 70.000 evidentiranih stećaka, u BiH se nalazi preko 60.000. Upisom nekropola sa stećcima na Listu svjetskog naslijeđa, ova dobra će prije svega, biti sačuvana od propadanja i uništenja, a stećci će, kao fenomen ovih prostora dobiti svoje zasluženo mjesto kao dio baštine svijeta.

[/i]

Deset dobara proglašeno nacionalnim spomenicima BiH



Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj od 3. do 5. marta je proglasila deset dobara nacionalnim spomenicima BiH, dva na području Bihaća, tri u općini Konjic, dva dobra u Sarajevu, po jedno u općinama Foča-Ustikolina i Gornji Vakuf-Uskoplje, kao i jedan spomenik u Jajcu.

Dva kamena reljefa, jedan s figurom muškarca i drugi s gradskim grbom su novoproglašeni nacionalni spomenici u bihaćkoj općini, na području Konjica su to tri nekropole od kojih dvije sa stećcima (Jesenice - Argud i Kunja - Argud) te treća sa stećcima i nišanima na lokalitetu Muzga.

Na području općine Centar u Sarajevu su historijska građevina Napretkova palača (Zgrada Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" - "Napretkov“ zakladni dom) u Titovoj ulici na broju 65, kao i graditeljska cjelina električne centrale na Hisetima u gradskom kvartu Marijin Dvor proglašeni nacionalnim spomenicima.

U općini Foča-Ustikolina je to historijsko područje Modro polje a u Jajcu historijski spomenik zgrade željezničke stanice Šipad (bivše stanice Steinbeiss).

Mjesto i ostaci historijskog spomenika Ljubunčića (Teskeredžića) kula u Voljicama su novoproglašeni nacionalni spomenik BiH na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja.

Povodom ove odluke Komisije, predsjednik Dubravko Lovrenović je na pres-konferenciji danas u Sarajevu također saopćio da dva nominirana dobra ne ispunjavaju po njenoj ocjeni kriterije za proglašenje nacionalnim spomenicima. To su historijski kompleks općinske zgrade u Tuzli i ambijentalna cjelina Svetište Majke Božije „pod špiljama“ u Kreševu.

Lovrenović je rekao i da su na sjednici Komisije na listu ugroženih spomenika uvrštena četiri dobra: cjelina Starog pravoslavnog groblja na Pašinovcu u Mostaru, historijski spomenik - zgrada željezničke stanice Šipad u Jajcu, mjesto i ostaci historijskog spomenika Ljubunčića (Teskeredžića) kula u Voljicama u općini Gornji Vakuf-Uskoplje, kao i historijska građevina kino centra u Tuzli.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je na ovoj sjednici održala sastanak s predstavnicima općine Stolac i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta radi preciziranja zone zaštite i zaštitnog pojasa za nekropolu sa stećcima Radimlja u općini Stolac.

Predloženi su izrada studija uticaja na okoliš te predavanje Stočanima o značaju i zaštiti dobara na njihovom području upisanih na Listu svjetskog nasljeđa.

Komisija je ocijenila da "Centrotransu - Transportu robe" treba dati potrebne saglasnosti za ispitivanje zemljišta, izradu projektne dokumentacije i urbanističke saglasnosti za gradnju podzemne garaže u blizini Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Komisije je najavila i jednu svečanost za 10. mart u zgradi institucija BiH u Sarajevu povodom uspješnog završetka projekta serijske nominacije stećaka za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a i predaje Nominacijskog dosjea i plana upravljanja u Pariz te pribavljanja potvrde da nominacija ispunjava uslove.

Ovaj projekt je jedan od nasloženijih dokumenata iz oblasti zaštite graditeljskog nasljeđa.

U njegovu pripremu su također uključene susjedne države Hrvatska, Crna Gora i Srbija.

Proces nominacije stećaka je započeo u Sarajevu novembra 2009. godine.

U regionu je nominirano 30 nekropola sa stećcima, od toga 22 iz BiH, po tri iz Srbije i Crne Gore te dvije iz Hrvatske.

Od 70.000 evidentiranih stećaka, u Bosni i Hercegovini je više od 60.000.

Upisom nekropola sa stećcima na Listu svjetskog nasljeđa, ova dobra će prvenstveno biti sačuvana od propadanja i uništenja a stećci će kao fenomen ovih prostora zasluženo postati dio svjetske baštine, zaključila je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

[/i]

U regionu postoji 70.000 stećaka



Ministarstvo civilnih poslova BiH i Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH organizovali su danas svečanost povodom nominacije stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a na kojoj je poručeno da nisu svi stećci potpuno ugroženi, javlja Anadolu Agency.

Ministarstvo civilnih poslova BiH i Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH organizovali su danas svečanost povodom nominacije stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a na kojoj je poručeno da nisu svi stećci potpuno ugroženi, javlja Anadolu Agency.

Sredoje Nović, ministar civilnih poslova BiH, je kazao da je u pitanju jedan do sjajnih projekata i dokaza kako BiH može da bude glavni nosilac posla u mnogim drugim oblastima, a ne samo u oblasti kulture.

"Nisi svi stećci potpuno ugroženi. Jedan dio stećaka je sjajno sačuvan, jedan je renoviran, ali se radi o izuzetno značajnoj kulturnoj baštini gdje treba uložiti pozamašna finansijska sredstva", poručio je Nović.

Vrijedna kultuna baština

Prema njegovim riječima, dodatno moramo biti zadovoljni sa tim da je projekat trajao pet godina te da je ovo prvi put da se u okviru jednog ovakvog projekta nekoliko zemalja našlo zajedno.

"Moraju danas biti ponosni svi poslanici kulturne baštine koji su uvidjeli kako jedna zemlja može zajedno sa svojim susjedima, Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, da napravi jedan veličanstven projekat nominacije stećaka, tim više što BiH i druge tri zemlje imaju oko 70.000 stećaka na svom prostoru. Ukoliko budemo znali da iskoristimo ovaj projekat onda ćemo moći reći da je bilo vrijedno uložiti mnogo više napora nego što je uloženo", pojasnio je Nović.

Nović pojašnjava da će, prije svega, nominacija stećaka otvoriti široku raspravu unutar BiH jer će se morati odvajati dio finansijskih sredstava da se zaštiti vrijedna kulturna baština, a potom da se iskoristi za turističke i druge svrhe unutar BiH.

Šef Ureda UNESCO-a Siniša Šešum, govoreći o pretpostavkama koje treba ispuniti svaki spomenik koji bi se mogao naći na listi UNESCO-a, je kazao da je kroz smjernice za implementaciju Konvencije iz 1972. godine definisano deset kriterija.

"Konkretno, stećci su predloženi za upis pod tri kriterijuma i praktično možemo reći da smo u petak dobili potvrdu da je pređena prva stepenica. Znači, sva dokumentacija koja je poslana i proslijeđena Centru za svjetsko naslijeđe u Parizu je kompletna. Zadovoljili smo taj prvi korak i ulazimo u drugu fazu, a to je početak evaluacije dokumentacije koja je dostavljena. Očekujemo da će se kroz nekoliko dana dokumentacija zvanično dostaviti evaluacijskim tijelima", pojasnio je Šešum.

Prema njegovim riječima, u narednih godinu će se vršiti proces evaluacije.

"Sada je do savjetodavnih tijela da obave svoje sljedeće korake i mi se nadamo da ćemo konačne pozitivne rezultate imati na zasjedanju komiteta koji će se održati 2016. godine", kazao je Šešum.

Obiman posao

Govoreći o tome koliko su zadovoljni s obzirom da BiH ima dva spomenika na UNESCO-ovoj listi Šešum kaže da se uvijek može biti zadovoljniji i uvijek se može učiniti bolje.

"Postoje određeni problemi, ali se problemi u Mostaru i Višegradu, uz napore koje BiH zajedno sa entitetima ulaže, rješavaju. Možda sporo, ali se rješavaju", poručio je Šešum.

Akademik Dubravko Lovrenović podsjetio je da je projekt nominacije stećaka počeo u Sarajevu krajem 2009. godine potpisivanjem pisma namjere o zajedničkoj nominaciji predstavnika BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

Mišljenja je da proces nije trebao, morao da traje pet godina. Lovrenović smatra da se, uzimajući u obzir stanje u zemlji, u respektabilnom roku završio vrlo obiman posao.

Nominacijom je predviđen upis 30 nekropola sa stećcima, reprezentativnih primjera iz četiri zemlje na listu Svjetske baštine UNESCO-a.

"Smatram da smo postigli dobar rezultat i ono što je ohrabrujuće jeste da je prva vijest iz UNESCO-a bila pozitivna. Cijeli obimni materijal je prošao kroz proces tehničke evaluacije što znači da smo sada u krugu u kojem se odlučuje", pojasnio je Lovrenović.

Izrazio je nadu da se sljedeće godine može očekivati pozitivna odluka.

Specijalizirane institucije

"Smatram da je, unatoč svim slabostima, BiH ipak uspjela zaptiti svoja kulturna dobra koja se nalaze na UNESCO-ovoj listi. Vjerujem da će to biti slučaj i sa stećcima s tim da oni predstavljaju specifičan slučaj. Stećaka je ne samo 4.100, koji su nominirani na 30 nekropola, u regionu ih ima 70.000, a u BiH više od 60.000", pojasnio je Lovrenović.

Smatra da bi jedini pravi odgovor BiH bio uspostava specijalizirane institucije koja bi preuzela buduću brigu o zaštiti i izučavanju stećaka.

Iz BiH su nominovani: Radimlja - Stolac, Biskup - Konjic, Kalufi - Nevesinje, Borak, Burati-Rogatica, Maculj - Novi Travnik, Dugo Polje - Jablanica, Gvozno - Kalinovik, Grebnice - Bunčići, Radmilovića Dubrava - Bileća, Bijača - Ljubuški, Olovci - Kladanj, Mramor, Musići - Olovo, Stare kuće, Donje Breške - Tuzla, Kučarin - Donje Polje, Žilići - Goražde i Boljuni - Stolac.

To su i Umoljani - Trnovo u Federaciji BiH, Luburić polje - Sokolac, Potkuk, Bitunja - Berkovići i Mramorje, Buđ - Pale, Bečani - Šekovići, Mramor /Crkvina/, Vrbica - Foča, Čengića bara - Kalinovik i Ravanjska Vrata - Kupres.

Iz Crne Gore su to Grčko groblje - Novakovići, Žugića bara - Novakovići i Grčko groblje - Šćepan Polje.

Iz Hrvatske: Velika i Mala Crljivica - Čista Velika i Dubravka - Sveta Barbara - Konavle.

Iz Srbije su to Mramorje - Perućac, Mramorje - Rastište i Grčko groblje - Hrta.

[/i]

Pri kraju obnova Mosta Mehmed-pase Sokolovica

Obnova čuvenog Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu mogla bi biti okončana do kraja ove godine, poručeno je tokom prezentacije "Projekta konzervacijskih i restauracijskih radova na Mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu" koju su danas u Sarajevu upriličili Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH i Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA).

Radovi na obnovi Mosta preko Drine, na istočnoj granici Bosne i Hercegovine, ulaze u treću godinu, a njihova vrijednost se procjenjuje na skoro deset miliona konvertibilnih maraka. Projekt finansira Vlada Turske, a izvođač radova je građevinska firma ER-BU, koja je prije nekoliko godina bila izvođač radova na ponovnoj izgradnji Starog mosta u Mostaru.

Višegradski most jedan je od najznačajnijih kulturno-historijskih spomenika u BiH i na Balkanu iz perioda Osmanskog carstva, a građen je u periodu od 1571. do 1577. godine. Most Mehmed-paše Sokolovića, koji je djelo jednog od najvećih osmanskih arhitekata Mimara Sinana, nalazi na listi svjetske baštine UNESCO-a od 2007. godine.

Direktor TIKA-e za BiH Huseyin Sanli podsjetio je da je protokol o restauraciji Mosta potpisan 2010. godine, a godinu kasnije je potpisan ugovor za izvođačima, dok su sami radovi na obnovi počeli u aprilu 2013. godine.

''Planirani završetak radova na mostu je kraj ove godine, a približna vrijednost radova je oko pet miliona eura'', kazao je Sanli.

Prema njegovim riječima, današnja prezentacija u Sarajevu organizovana je kako bi javnosti bilo prezentovano sve ono što je od početka obnove do danas bilo urađeno na Mostu.

''Ovo je jedan poseban spomenik, djelo koje je kroz historiju mnogo puta pretrpjelo oštećenja i obnove. Mi želimo da restauriramo ovaj most i da duboko u budućnosti ostane 'na nogama' kako bi mogao da bude i svjedok zajedničke kulture dva naroda'', poručio je Sanli dodavši kako TIKA implementira projekte iz različitih oblasti, ali posebno mjesto zauzima restauracija kulturno-historijskih spomenika.

''Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu je jedan od bitnijih spomenika i nadamo se da će nakon završetka ovog projekta zasjati u svom pravom izdanju'', kazao je Sanli.

Gokalp Yilmaz, zamjenik generalnog direktora Direkcije za ceste Republike Turske, kazao je da je poznato da je Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu jedan od šest mostova u svijetu koji je uvršten na listu svjetske baštine UNESCO-a.

''Mi pridajemo veliku pažnju restauraciji ovog i sličnih mostova'', poručio je Yilmaz.

Predsjedavajući Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH Dubravko Lovrenović podsjetio je da je riječ o historijskom spomeniku kojeg je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom BiH 2003. godine, a 2006. podnijela aplikaciju UNESCO-u za uvrštavanje na listu svjetske baštine što je prihvaćeno godinu kasnije.

''Objekat je 2007. uvršten na listu svjetske baštine što znači da uživa najbolje mjere zaštite. U međuvremenu se odgovarajućim ispitivanjima uspostavilo da je nekoliko stubova mosta jako oštećeno što je u pitanje dovelo i njegovu konstruktivnu ulogu. Dakle, u tom momentu u cijelu priču ulazi TIKA'', kazao je Lovrenović.

Prema njegovim riječima, proces konzervacije i restauracije Mosta do sada je dao jako dobre rezultate.

''Ja ne sumnjam da će i proces koji slijedi biti uspješno završen tako da ćemo u vrlo dogledno vrijeme jedan naš spomenik kulture, koji se nalazi na listi svjetske baštine, imati u njegovom punom sjaju'', poručio je Lovrenović.

Miroslav Nešković, načelnik Odjeljenja za urbanizam u opštini Višegrad, podsjetio je da je tokom proteklog perioda bilo i manjih problema u vezi sa tokom obnove, koji su, kako je naglasio, rješavani u hodu.

''Imali smo malih problema i oko kamena, sedre, oko zakonske regulative, ali sve to u hodu rješavamo. Nadamo se da će se radovi okončati u ovoj godini'', poručio je Nešković.

Most Mehmed-paše Sokolovića spaja obale rijeke Drine u Višegradu, u blizini granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela osmanske arhitekture u razdoblju od 15. do 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini. Izgrađen je po naredbi Mehmed-paše Sokolovića, osmanskog velikog vezira od 1565. do 1579. godine, koji je bio porijeklom iz Bosne.

''Jedinstvenost višegradskog mosta uglavnom je u njegovom obliku – naglo savijena konstrukcija koja se sastoji od dijela sa jedanaest lukova što premošćuju Drinu i rampe sa četiri luka pomoću kojih se most pod pravim uglom spaja sa lijevom obalom, prateći položaj zemljišta. Iznad lukova čitavom dužinom mosta proteže se u kamenu profilisani vijenac iznad koga je ograda mosta. Iznad šestog stuba nalaze se sa obje strane proširenja. Sa desne strane je kameno platno u čijoj niši su dvije ploče sa natpisom. Gornji stariji natpis ispisan je 1571/72. godinu, a donji 1577/78. Širina kolovoza je preko šest metara, a zidovi parapeta su široki 60 centimetara i dugi 179,44 metra'', navela je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH .

Most je postao svjetski poznat i zahvaljujući romanu "Na Drini ćuprija" za koji je bh. pisac Ivo Andrić 1961. godine nagrađen Nobelovom nagradom za književnost.

Most Mehmed-paše Sokolovića je u 20. stoljeću dobio i svoje krvave obrise. Tokom Drugog svjetskog rata, ali i tokom agresije na BiH 90-tih godina prošlog stoljeća, Bošnjaci su ubijani na tom mostu i bacani u Drinu, što potvrđuje i činjenica da su prilikom povlačenja vode iz jezera Perućac pronađeni posmrtni ostaci nekoliko stotina osoba.

[/i]

Valterovu centralu nema ko da brani



Piše: Zvonimir Nikolić

- Haj'mo sad - ko je ovo?

- Znamo, tata, Sead Kapetanović, sajdžija.

- A ovaj šegrt?

- Znamo, Kemo.

- A ovo?

- Mirna, ona što je sarađivala sa "Kondorom" [lažnim "Valterom"].

- A ovo?

- Znamo, tata, Zis.

- U redu je, savladali ste gradivo...

E tako otprilike u mojoj kući izgleda svaka repriza filma Valter brani Sarajevo. Film koji sam vjerovatno gledao bar 35 puta, ali svaki put mi nekako drago, jer znam da je to film o mom gradu. I vjerujem da nema Sarajlije kojem (ipak) ne zaigra srce od zadnje scene filma. A nekako sam osjećao građansku dužnost da i moja djeca znaju sve o tom filmu, da znaju o Valteru...

Od Čaršije do Dobrinje

U osnovnoj školi su mi učiteljica i nastavnica likovnog govorili da dobro crtam. To dobro crtanje ipak nije bilo ni blizu dovoljno poznavanju matematike ili fizike. Zato nikada nisam ni bio predodređen za arhitektu ili građevinskog inženjera. I unaprijed se izvinjavam struci, jer ovaj tekst pišem kao potpuni amater, a ne vrsni poznavalac građevinarstva. Ali, i kao amater, nekako ne mogu da ne primijetim čudnu gradnju koja se poslije rata događa u Sarajevu.

Takođe, nisam ni istoričar, ali moje noge su za ovih (nepune) 52 godine skratile bar za 0,01 milimetar asfalt svake ulice u centru grada. I nisi trebao biti puno pametan da obiđeš krug oko Vijećnice ili prošetaš pa da tačno vidiš gdje završava granica jednog podneblja grada, a počinje druga. I u tome jeste ljepota - različite kulture, različite gradnje zgrada, svaka na svom terenu i u ovom našem Sarajevu nekako su se prirodno naslanjale jedna na drugu.

Sarajevo je struju dobilo prije mnogih evropskih i svjetskih metropola.

Kad ideš od Baščaršije, prođeš "Slatko ćoše", već počinju zgrade austro-ugarske gradnje, koje se protežu sve do Marijinog Dvora. A iza kasarne "Maršal Tito" radnička klasa je dobijala stanove socijalističke gradnje, i tako sve do Alipašinog polja. Poslije i Dobrinje. I čisto sumnjam da je neko u ono vrijeme previše i bespotrebno rušio postojeće da bi pravio nove.

Vjerovatno prva zgrada koju sam ugledao sa prozora roditeljskog stana je bila ona Električne centrale. Prvog maja 1895. godine iz te centrale je puštena električna energija. Prije nego što su je dobile neke evropske i svjetske metropole.

To je ona centrala koju je Valter branio i blizu koje je poginuo u noći (5/6. april 1945. godine) oslobođenja Sarajeva i po kojem je dobila ime. U vrijeme mog djetinjstva Ulica Hiseta, tadašnja Brankova, po pjesniku Branku Radičeviću, imala je samo jednu saobraćajnu traku, sa kockama umjesto asfalta, i tramvajsku prugu. Ali imala je ispred moje zgrade i ispred Centrale park sa vjerovatno najvećim platanima u gradu, jednu dugačku klupu, na kojoj je neko uvijek u večernjim satima svirao gitaru, i iza klupe pravu malu šumu breza.

'Temeljita' JNA

Ipak, krajem sedamdesetih, Sarajevo je trebalo da se uskoro uključi u porodicu olimpijskih gradova i metropola, a tako mala i uska ulica nije mogla savladati sav saobraćaj prema centru. Morala se renovirati.

I stradali su platani, nestao je park i ona klupa, nekoliko trošnih zgrada uz prugu je srušeno, prepolovljena je pijaca, i to sve na desnoj strani ulice. Ali, eto, imali smo opravdanje, ulica treba da ima tri trake za vozila i jednu za tramvaj.

A raskrsnica ispred moje zgrade je malo pomjerena i Gundulićeva (sadašnja Kotromanića) je pod čudnim uglom ulazila u moju ulicu. Ispočetka je gotovo svako veče poneki vozač zaboravio na to oštro skretanje, pa je završio na trotoaru i u malom parku, u kojem su na mjestu platana zasađene ruže.

Valter je uspio Električnu centralu sačuvati od Von Dietricha, Nijemaca i ustaša, ali nije od tenka bivše Jugoslovenske narodne armije, koji ju je raznio i zapalio 2. maja 1992. godine. I ta zgrada već 23 godine trune, za njenu obnovu nema novca. Navodno je trebala biti renovirana i predviđena je za muzej nauke i tehnike.

Valter je uspio Centralu sačuvati od Von Dietricha, Nijemaca i ustaša, ali nije od tenka bivše JNA.

Ali čemu muzej tehnike kada sam ja jedini djed na svijetu koji stanuje u glavnom gradu neke države koji svoje unuče subotom ili nedjeljom ne može uhvatiti za ruku i odvesti u muzej. Kod nas je zatvoren i Zemaljski muzej, pa kako bi tek radio muzej nauke i tehnike?

I tako, neki dan šetam ulicom mog djetinjstva, posmatram austro-ugarske zgrade sa lijeve strane ulice, ultramoderne zgrade i tržni centar sa desne strane i ruševine koje se nalaze neposredno iza blještavila novih zgrada. Ruševine koje su u Kotromanića ulici otkad znam za sebe. Doduše, rat je pomogao da se i ono nešto malo zgrada koje su valjale pretvore u straćare.

Narodi koji zaboravljaju

Pa onda objekat na čijoj su izgradnji nedavno dva nesretna radnika izgubila život. Vidio sam slike - blistava moderna zgrada iza koje je austro-ugarska zgrada Električne centrale, napola srušena i iz koje raste šiblje i drveće. Sreća pa uvedoše ove jumbo plakate, pa tako bar malo zakloniše našu bruku od svakog stranca koji tom ulicom ulazi u olimpijski grad. I glavni grad.

I nije sporno, lijepo je što se grade nove zgrade. Blještave i sjajne. Ali šta je sa onima koje bi trebale biti spomenici kulture? I da li bismo bar malo trebali voditi računa o tome uklapa li se ta zgrada u taj kvart i okoliš? Mogu samo zamisliti kako će biti ljudima koji usele u tu novu zgradu pogledati kroz prozor? Prvo će ih tramvaj probuditi u pola pet (jer je, kao i sve sa desne strane ulice, zgrada napravljena tik uz tramvajsku prugu), a kada bace pogled prema istoku, ugledat će zidine nekadašnje zgrade. Ako su, naprimjer, po profesiji botaničari, moći će napisati tezu o biljkama koje nekim čudom rastu iz cigli i smeća.

E, moj Valtere, da si onda znao šta mi sada znamo?

I da li, zapravo, sve ide po nekom isprobanom receptu? Nismo je mi srušili, a nemamo para da je popravimo... I onda će priroda odraditi taj posao. Kiša, snijeg, zima... srušit će i ono malo što je ostalo, a pod opravdanjem da ta ruševina ugrožava sigurnost građana, biće srušena da bi napravila mjesta za sasvim novu, staklenu i blještavu.

A znamo šta se dešava sa narodima koji zaboravljaju vlastitu istoriju i vlastite spomenike kulture.

E, moj Valtere, da si onda znao šta mi sada znamo?

[/i]

Kameni čuvar historije: Suncem okupani stari grad Vranduk



Mnogi Zeničani iskoristili su proljetne zrake sunca kako bi posjetili stari grad Vranduk što je od Zenice udaljen skoro deset kilometara. Jedna od najznačajnijih tvrđava u BiH otvorila je vrata za svoje posjetitelje koji u velikom broju pohode ovu utvrdu, piše Anadolija.

Srednjovjekovni grad Vranduk kroz historiju je bio sjedište velikana, banova i kraljeva, stoga ima značajnu historijsku vrijednost. Pretpostavlja se kako su njegove kamene zidine prvi podigli Rimljani na stijeni iznad klisure sa koje se nadzire bajkovito okruženje.

Kroz njegove odaje kasnije su prolazile i Osmanlije koji su ga dodatno nadograđivali novim objektima, a o njihovom prisustvu svjedoče brojni arheološki tragovi: posuđe, kovani novac, alat, nakit...

Ovo mjesto odiše historijom i davninama, a unutar bedema stare vrandučke tvrđave instalirana je arheološka postavka koja evocira uspomene na srednjovjekovni period. Na svakom dijelu starogradskih zidina, kroz postavljene ukrase i predmete moguće je zamisliti svakodnevni ambijent iz perioda Osmanskoga carstva.

(Anadolija)

Restaurirani arheološki lokalitet Atmejdan će danas biti svečano otvoren



U okviru programa obilježavanja Dana Općine Stari Grad Sarajevo u ponedjeljak će biti upriličeno svečano otvaranje konzerviranog i restauriranog arheološkog lokaliteta Atmejdan.

Prva faza konzervacije arheoloških iskopina u Atmejdanu rađena je 2012. godine, pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo i Vlade FBiH koja je finansirala radove.

Prethodili su joj arheološki radovi rađeni od strane JU “Muzej Sarajeva”, Zemaljskog muzeja BiH i Društva arheologa 1894. Prva faza, koja je nazvana “Medresa” obuhvatila je konzervaciju iskopina ostataka medrese.

Druga faza radova, otkrivanje harema sa kompletnim grobnim mjestima, te konzervacija i sanacija ostataka Bakr-babine džamije, rađena je 2014. godine.

Urađen je i most koji se prostire iznad iskopina kako bi se posjetiocima omogućila bolja prezentacija arheološkog parka. Ove radove su finansirali prijateljski turski grad Bursa, Općina Stari Grad Sarajevo i Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo.

Svečanom otvaranju, čiji će domaćin biti načelnik Općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić, prisustvovat će Redžep Altepe, gradonačelnik grada Bursa, Mustafa Dundar, načelnik Općine Osman Gazi, te predstavnici ostalih općina iz BiH, Republike Turske, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Makedonije, sa kojima Stari Grad vezu pobratimske veze.

Arheološki lokalitet Atmejdan svečano će biti otvoren u ponedjeljak, 04. maja, 2015. godine, u 20:30 sati.

(klix)

Otvoren arheološki park Atmejdan



Arheološkom lokalitetu Atmejdan ponovo je udahnut život, nakon što su u XIX stoljeću reurbanizacijom austougarskih vlasti porušeni svi vjersko-prosvjetni objekti sagrađeni od strane Osmanlija: džamija, medresa, kutubhana... Zahvaljujući velikodušnim donatorima iz turskog grada Bursa, sagrađena je Bakr-babina džamija, a sinoć je svečano otvoren i konzervirani arheološki park.

Prva faza konzervacije arheoloških iskopina u Atmejdanu rađena je prije tri godine, a prethodili su joj arheološki radovi rađeni od strane JU “Muzej Sarajeva”, Zemaljskog muzeja BiH i Društva arheologa 1894. tada je rađena konzervacija iskopina ostataka medrese. Druga faza radova, otkrivanje harema sa kompletnim grobnim mjestima, te konzervacija i sanacija ostataka Bakr-babine džamije, počela je krajem prošle godine. Urađen je i most koji se prostire iznad iskopina kako bi se posjetiocima omogućila bolja prezentacija arheološkog parka.
Kako je prilikom svečanog otvorenja istakao načelnik Općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić, najveća zahvalnost za realizaciju ovog projekta pripada gradu Bursa, odnosno gradonačelniku Redžepu Altepeu i dobrim ljudima iz tog grada koji su izdvojili potrebna finansijska sredstva.



“Grad Bursa i dobri ljudi koji žive u njemu u potpunosti su finansirali gradnju Bakr-babine džamije sa 850.000 KM, te restauraciju arheološkog parka sa još 174.000 KM,”kazao je Hadžibajrić.
Podsjetivši prisutne da prije desetak godina mnogi skeptici nisu vjerovali u ovu ideju, te da su samo rijetki dolazili na ovo mjesto, klanjali i trudili se da spriječe izgradnju planirane ceste, Hadžibajrić je kazao da se nikada ne smije zaboraviti značaj hadži hafiza Halida ef. Hadžimulića, koji je bio najistrajniji u toj ideji. “ Hafiz Halid ef. Hadžimulić je dobro znao šta se nalazi na ovom lokalitetu i zahvaljujući njemu, koji je kasnije i ukopan ispred džamije, danas smo ovdje”, kazao je Hadžibajrić.
“Ovo je jedan vid vraćanja naše historije koja je bila zaboravljena i zatrpana sa 2,20 metara zemlje, te mnogi nisu znali da je ovdje postojalo ovo što sada vidite,”dodao je on.

Hafiza Hadžimulića u svom obraćanju nije zaboravio ni gradonačelnik Burse, Redžep Altepe.
“Rahmetli hafiz Halid ef. Hadžimulić, kojeg sam i lično poznavao, ostavio nam je u amanet da obnovimo ovo vrijedno kulturno nalazište, što smo sa zadovoljstvom i uradili,” kazao je Altepe.

On je dodao da će Bursa i dalje pomagati razvoj i obnovu prijateljske Općine Stari Grad.

Načelnik Hadžibajrić i gradonačelnik Altepe su nakon obraćanja poveli goste u arheološki park Atmejdan čime je on i zvanično otvoren za posjetioce.

Atmejdan je danas istovremeno park i arheološko područje, odnosno nacionalni spomenik BiH koji se sastoji od ostataka Bakr-babine džamije, Misrijine medrese, Kantamirijine kutubhane (biblioteke), mekteba i harema – mezaristana.

Opširnije o Atmejdanu pročitajte ovdje .