Kulturno-historijsko naslijeđe
09 Nov 2017 13:29 #6790
by Fache
To je tvoje pravilo, moje ne
Priča o sarajevskim evanđelistima i njihovoj crkvi koja to više nije: Nacionalizovana bogomolja
Evangelistička crkva u Sarajevu, u kojoj je danas smještena Akademija likovnih umjetnosti, jedno je od najupečatljivijih arhitektonskih zdanja ovog grada. U bizantijsko-romaničkom stilu, s bijelom fasadom i izrazito zelenim kupolama, nekadašnja crkva već više od jednog stoljeća krasi Obalu Maka Dizdara. Sarajevski arhitekt Mufid Garibija ispričao nam je ponešto o historiji Crkve, sarajevskim evanđelistima, ali i nametnuo pitanje o primjerenosti korištenja sakralnih objekata u svjetovne svrhe.
Zadnjeg dana oktobra ove godine navršilo se 500 godina kako je Martin Luther na vrata crkve u njemačkom gradu Wittenberg pribio svojih 95 teza i objavio rat nekim dogmama tadašnje Crkve. Iako danas u BiH živi svega 500 protestanata i imaju nekoliko svojih crkvi, svakako mogu biti ponosni na Evangelističku crkvu u Sarajevu koja svjedoči o njihovom nekadašnjem brojnijem prisustvu.
Crkvu je projektirao češki arhitekt Karlo Paržik, umjetnik koji je mnogo doprinio izgledu glavnog grada BiH. On je, osim ovog sakralnog objekta projektovao i još neke od najznačajnijih arhitektonskih djela u Sarajevu, kao što su zgrada Zemaljskog muzeja, Aškenaska sinagoga, Narodno pozorište, Pravni fakultet i Crkva Sv. Josipa na Marijin Dvoru.
Evangelistička crkva je prva i jedina evangelistička bogomolja u BiH za vrijeme austrougarske uprave. Izgrađena kao centralna podkupolna građevina, proglašena je kulturno-historijskim spomenikom i nalazi se na listi zaštićenih objekata Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.
Porastom broja evanđelista javlja se potreba za bogomoljom
Kako nam priča poznati sarajevski arhitekt Mufid Garibija, u BiH su tokom osmanskog perioda živjeli protestanti koji su se okupljali u njemačkom konzulatu. Kako je njihov broj u Sarajevu dolaskom Austro-Ugarske porastao, javila se potreba za izgradnjom evangelističke bogomolje.
"Evangelističkoj crkvi tadašnjeg Sarajeva pripadali su ljudi najvišeg ranga, to su bili ljudi iz više, poslovne klase koji su imali utjecaj. Glavna ličnost zadužena za okupljanje evanđelista, a kasnije i za pokretanje ideje o izgradnji Crkve bio je građevinski poduzetnik i inžinjer Filip Balif koji je bio i začetnik meteorologije u BiH", priča nam Garibija.
Evanđelisti su prvobitno napravili svoju opštinu, a kasnije su odlučili da grade Crkvu, a kako su htjeli da bude dominantna, izabrali su atraktivno mjesto, današnju Obalu Maka Dizdara.
"Crkva je otvorena 19. novembra 1899. godine i korištena je za svete obrede sarajevskih evanđelista. Prvi župnik bio je Balif, a kasnije su doveli Šefera koji nije obnašao samo funkciju župnika, već je postao i poznati sarajevski vjeroučitelj evanđelizma. Sarajevo mu se toliko dopalo da je do kraja svog života ostao u ovom gradu, gdje je i ukopan", rekao je ovaj poznavalac historije grada Sarajeva.
Crkva je tokom stoljetnog postojanja doživjela i neke promjene. Paržik je objekt napravio potpuno simetričnim, s centralnom kupolom i s krilima na lijevoj i desnoj strani. Prva zamisao je uključivala lukove, a kasnije se pojavila potreba za proširenjem i s desne i s lijeve strane, čime je dobila današnji izgled.
Objekt je trebalo vratiti katolicima, a ne dodijeliti Univerzitetu
Slabljenjem austrougarske vlasti, slabio je i utjecaj evanđelista i njihov broj se poslije Prvog svjetskog rata drastično smanjio, a još više tokom Jugoslavije. Zbog toga je Crkva vremenom izgubila svoju funkciju.
"Za vrijeme Jugoslavije, u Sarajevu je živjelo oko 1.000 evanđelista. Njihovim nestankom nestala je potreba i za Crkvom i dugo je bila napušten objekt o kojem niko nije brinuo. Jugoslovenske vlasti su je preuzeli sebi, a između 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća dodijeljena je Likovnoj akademiji za čije potrebe je i rekonstruisana", objašnjava Garibija kako je Crkva nacionalizirana i data na upotrebu Univerzitetu u Sarajevu.
Svjestan činjenice da bi mnogi akademski radnici negodovali, Garibija ističe da nije u redu da zgrada Crkve danas ima funkciju koja ne odgovara njenoj suštini i originalnoj namjeni, te da je Univerzitet trebao naći neki drugi prostor, jer je ovaj previše značajan za Sarajevo čiji najveći čar su upravo sakralna zdanja različitih religija.
"Nečasno je da se u objektima vjerske kulture obavlja bilo šta drugo osim vjerskog. Objekt je trebalo vratiti katolicima, ako već nije bilo evanđelista. To je bio nečastan potez tadašnje vlasti. Posebno je neprimjereno da se takvo nešto uradi u Sarajevu", rekao je Garibija i dodao da tadašnje Sarajlije nisu bili blagonakloni prema ideji da se u ovu crkvu useli bilo kakva obrazovna ustanova.
"Sarajevo ima status multinacionalnog grada u kojem se vjerske kulture ne smiju dirati, a svaki religijski prostor se treba sačuvati. Ako već uživaju taj prostor, moraju biti svjesni da se nalaze u vjerskom prostoru, gdje su neprimjerene stvari koje su primjerene za ostale objekte. Ne mogu svakakvi tu ući. Nadam se da će Univerzitet jednog dana naći prostor kako bi se Crkva oslobodila. Ko god prođe Obalom, zna da se radi o crkvi, a ona nije crkva", rekao je Mufid Garibija.
www.klix.ba/magazin/kultura/prica-o-sara...gomolja/171108083#10
Evangelistička crkva u Sarajevu, u kojoj je danas smještena Akademija likovnih umjetnosti, jedno je od najupečatljivijih arhitektonskih zdanja ovog grada. U bizantijsko-romaničkom stilu, s bijelom fasadom i izrazito zelenim kupolama, nekadašnja crkva već više od jednog stoljeća krasi Obalu Maka Dizdara. Sarajevski arhitekt Mufid Garibija ispričao nam je ponešto o historiji Crkve, sarajevskim evanđelistima, ali i nametnuo pitanje o primjerenosti korištenja sakralnih objekata u svjetovne svrhe.
Zadnjeg dana oktobra ove godine navršilo se 500 godina kako je Martin Luther na vrata crkve u njemačkom gradu Wittenberg pribio svojih 95 teza i objavio rat nekim dogmama tadašnje Crkve. Iako danas u BiH živi svega 500 protestanata i imaju nekoliko svojih crkvi, svakako mogu biti ponosni na Evangelističku crkvu u Sarajevu koja svjedoči o njihovom nekadašnjem brojnijem prisustvu.
Crkvu je projektirao češki arhitekt Karlo Paržik, umjetnik koji je mnogo doprinio izgledu glavnog grada BiH. On je, osim ovog sakralnog objekta projektovao i još neke od najznačajnijih arhitektonskih djela u Sarajevu, kao što su zgrada Zemaljskog muzeja, Aškenaska sinagoga, Narodno pozorište, Pravni fakultet i Crkva Sv. Josipa na Marijin Dvoru.
Evangelistička crkva je prva i jedina evangelistička bogomolja u BiH za vrijeme austrougarske uprave. Izgrađena kao centralna podkupolna građevina, proglašena je kulturno-historijskim spomenikom i nalazi se na listi zaštićenih objekata Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.
Porastom broja evanđelista javlja se potreba za bogomoljom
Kako nam priča poznati sarajevski arhitekt Mufid Garibija, u BiH su tokom osmanskog perioda živjeli protestanti koji su se okupljali u njemačkom konzulatu. Kako je njihov broj u Sarajevu dolaskom Austro-Ugarske porastao, javila se potreba za izgradnjom evangelističke bogomolje.
"Evangelističkoj crkvi tadašnjeg Sarajeva pripadali su ljudi najvišeg ranga, to su bili ljudi iz više, poslovne klase koji su imali utjecaj. Glavna ličnost zadužena za okupljanje evanđelista, a kasnije i za pokretanje ideje o izgradnji Crkve bio je građevinski poduzetnik i inžinjer Filip Balif koji je bio i začetnik meteorologije u BiH", priča nam Garibija.
Evanđelisti su prvobitno napravili svoju opštinu, a kasnije su odlučili da grade Crkvu, a kako su htjeli da bude dominantna, izabrali su atraktivno mjesto, današnju Obalu Maka Dizdara.
"Crkva je otvorena 19. novembra 1899. godine i korištena je za svete obrede sarajevskih evanđelista. Prvi župnik bio je Balif, a kasnije su doveli Šefera koji nije obnašao samo funkciju župnika, već je postao i poznati sarajevski vjeroučitelj evanđelizma. Sarajevo mu se toliko dopalo da je do kraja svog života ostao u ovom gradu, gdje je i ukopan", rekao je ovaj poznavalac historije grada Sarajeva.
Crkva je tokom stoljetnog postojanja doživjela i neke promjene. Paržik je objekt napravio potpuno simetričnim, s centralnom kupolom i s krilima na lijevoj i desnoj strani. Prva zamisao je uključivala lukove, a kasnije se pojavila potreba za proširenjem i s desne i s lijeve strane, čime je dobila današnji izgled.
Objekt je trebalo vratiti katolicima, a ne dodijeliti Univerzitetu
Slabljenjem austrougarske vlasti, slabio je i utjecaj evanđelista i njihov broj se poslije Prvog svjetskog rata drastično smanjio, a još više tokom Jugoslavije. Zbog toga je Crkva vremenom izgubila svoju funkciju.
"Za vrijeme Jugoslavije, u Sarajevu je živjelo oko 1.000 evanđelista. Njihovim nestankom nestala je potreba i za Crkvom i dugo je bila napušten objekt o kojem niko nije brinuo. Jugoslovenske vlasti su je preuzeli sebi, a između 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća dodijeljena je Likovnoj akademiji za čije potrebe je i rekonstruisana", objašnjava Garibija kako je Crkva nacionalizirana i data na upotrebu Univerzitetu u Sarajevu.
Svjestan činjenice da bi mnogi akademski radnici negodovali, Garibija ističe da nije u redu da zgrada Crkve danas ima funkciju koja ne odgovara njenoj suštini i originalnoj namjeni, te da je Univerzitet trebao naći neki drugi prostor, jer je ovaj previše značajan za Sarajevo čiji najveći čar su upravo sakralna zdanja različitih religija.
"Nečasno je da se u objektima vjerske kulture obavlja bilo šta drugo osim vjerskog. Objekt je trebalo vratiti katolicima, ako već nije bilo evanđelista. To je bio nečastan potez tadašnje vlasti. Posebno je neprimjereno da se takvo nešto uradi u Sarajevu", rekao je Garibija i dodao da tadašnje Sarajlije nisu bili blagonakloni prema ideji da se u ovu crkvu useli bilo kakva obrazovna ustanova.
"Sarajevo ima status multinacionalnog grada u kojem se vjerske kulture ne smiju dirati, a svaki religijski prostor se treba sačuvati. Ako već uživaju taj prostor, moraju biti svjesni da se nalaze u vjerskom prostoru, gdje su neprimjerene stvari koje su primjerene za ostale objekte. Ne mogu svakakvi tu ući. Nadam se da će Univerzitet jednog dana naći prostor kako bi se Crkva oslobodila. Ko god prođe Obalom, zna da se radi o crkvi, a ona nije crkva", rekao je Mufid Garibija.
www.klix.ba/magazin/kultura/prica-o-sara...gomolja/171108083#10
To je tvoje pravilo, moje ne
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
20 Nov 2017 14:15 - 20 Nov 2017 14:15 #6834
by Fache
To je tvoje pravilo, moje ne
Predstavljamo znamenitosti i kulturno-historijske spomenike u Starom Gradu
Ovog petka predstavljamo vam Stari jevrejski hram... Iako su u gradu već postojale dvije sinagoge, one su pripadale sefardskoj jevrejskoj opštini, pa se ubrzo stvorila potreba za izgradnju hrama za aškenasku zajednicu. Aškenaska sinagoga je izgrađena na lijevoj obali Miljacke i do danas je u funkciji...
Stari jevrejski hram
Piše: Mufid Garibija, dipl arhitekta i poznavalac historije Sarajeva
Kada su krajem 15. stoljeća španski vladari Izabela i Ferdinand osvojili Granadu, stotine hiljada Muslimana i Jevreja su pohrlili u Osmansko carstvo. Jevreji dolaze u Sarajevo u prvoj polovini 16. stoljeća i u grad donose neprocjenjivo blago - Hagadu.
U doba procvata Sarajeva i Gazi Husrev-begovih neimarskih poduhvata, Jevreji, uglavnom, žive izmiješani sa muslimanima. Najviše ih je bilo u Sagrdžijama i Ulomljenici.
Prvu jevrejsku mahalu u čaršiji osnovao je bosanski namjesnik Sijavuš-paša, pa je po njemu nazvana Sijavuš-pašine daire. On je tu mahalu poklonio Jevrejima da tu stanuju.
Kompleks je sadržavao veliki kameni han za stanovanje, pojedinačne kuće i sefardski hram okružen zidom. Jevreji su kompleks na sefardskom ladino jeziku nazivali Kortiž (Cortes = skupština), a ostali građani su ga zvali Velika avlija.
Vrata Kortiža nisu se nikada zaključavala, a jevrejski trgovci su imali dućane u čaršiji i bili su članovi esnafa. Sefardski hram, koji je tom prilikom podignut u Velikoj avliji, završen je 1581. godine. Jevreji su ga nazvali Il Kal Grande (Veliki hram).
Hram gorio u velikom požaru
Arhitektonski, hram sadrži osmanske i bosanske odlike gradnje, bez sefardskih elemenata iz Španije. Prozori u prizemlju su četvrtasti, na spratovima lučni, a svi imaju željezne demire. Zbog visine građevine i pritiska materijala stubovi su okovani željeznim nosačima. Rađen je od lomljenog i tesanog kamena sa centralnom aulom u duhu jerusalemskih građevina. Zasvođen je kupolama, masivni kameni stubovi su povezani lukovima, ima veliku galeriju na drugoj etaži, te spada u red najinteresantnijih objekata u Sarajevu. Il Kal Grande je 1697. Zapalio Eugen Savojski i odveo mnoge Jevreje u ropstvo. Hram je gorio i u velikom požaru 1897. godine ali je obnavljan i nastavljao je sa radom.
Uspostavom austrougarskih državnih vlasti naša zemlja se otvorila za useljavanje kolonista iz cijele tadašnje države pa se, pored Austrijanaca, Mađara i Čeha, u Sarajevu nastanjuju i aškenaski Jevreji, porijeklom iz Njemačke, Poljske, Austrije i Češke. Aškenaska jevrejska zajednica brojala je više hiljada ljudi, od kojih su mnogi bili veoma ugledni gradski činovnici, trgovci i graditelji.
Iako su u gradu već postojale dvije sinagoge, one su pripadale sefardskoj jevrejskoj opštini, pa se ubrzo stvorila potreba za izgradnju hrama za aškenasku zajednicu, koja je govorila jezik jidiš (Yiddisch). Aškenaska sinagoga je izgrađena na lijevoj obali Miljacke i do danas je u funkciji.
Danas funkcionalan kao Muzej Jevreja
Najteži period za Jevreje bio za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su u Veliki hram zatvarani građani Jevreji, da bi zatim okupatorima služio kao skladište. Samo je mali broj pripadnika jevrejske zajednice dočekao kraj tragične fašističke okupacije.
Hram je rekonstruisan 1957. godine, kada je postao Muzej Jevreja, a 1966. arhitekta Zlatko Ugljen bio je zadužen za rekonstrukciju i revitalizaciju objekta. U muzeju je smještena i velika knjiga sa imenima svih Jevreja koji su kao civili ili kao pripadnici pokreta otpora stradali u II svjetskom ratu.
Nakon opsade Sarajeva hram je prošao još jednu rekonstrukciju pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika. Danas je potpuno funkcionalan kao Muzej Jevreja, a jednom godišnje se u njemu vrše i praznične molitve. Sve ostale obrede Jevreji obavljaju u pomenutoj Aškenaskoj sinagogi.
starigrad.ba/v2/vijest.php?id=7215
Ovog petka predstavljamo vam Stari jevrejski hram... Iako su u gradu već postojale dvije sinagoge, one su pripadale sefardskoj jevrejskoj opštini, pa se ubrzo stvorila potreba za izgradnju hrama za aškenasku zajednicu. Aškenaska sinagoga je izgrađena na lijevoj obali Miljacke i do danas je u funkciji...
Stari jevrejski hram
Piše: Mufid Garibija, dipl arhitekta i poznavalac historije Sarajeva
Kada su krajem 15. stoljeća španski vladari Izabela i Ferdinand osvojili Granadu, stotine hiljada Muslimana i Jevreja su pohrlili u Osmansko carstvo. Jevreji dolaze u Sarajevo u prvoj polovini 16. stoljeća i u grad donose neprocjenjivo blago - Hagadu.
U doba procvata Sarajeva i Gazi Husrev-begovih neimarskih poduhvata, Jevreji, uglavnom, žive izmiješani sa muslimanima. Najviše ih je bilo u Sagrdžijama i Ulomljenici.
Prvu jevrejsku mahalu u čaršiji osnovao je bosanski namjesnik Sijavuš-paša, pa je po njemu nazvana Sijavuš-pašine daire. On je tu mahalu poklonio Jevrejima da tu stanuju.
Kompleks je sadržavao veliki kameni han za stanovanje, pojedinačne kuće i sefardski hram okružen zidom. Jevreji su kompleks na sefardskom ladino jeziku nazivali Kortiž (Cortes = skupština), a ostali građani su ga zvali Velika avlija.
Vrata Kortiža nisu se nikada zaključavala, a jevrejski trgovci su imali dućane u čaršiji i bili su članovi esnafa. Sefardski hram, koji je tom prilikom podignut u Velikoj avliji, završen je 1581. godine. Jevreji su ga nazvali Il Kal Grande (Veliki hram).
Hram gorio u velikom požaru
Arhitektonski, hram sadrži osmanske i bosanske odlike gradnje, bez sefardskih elemenata iz Španije. Prozori u prizemlju su četvrtasti, na spratovima lučni, a svi imaju željezne demire. Zbog visine građevine i pritiska materijala stubovi su okovani željeznim nosačima. Rađen je od lomljenog i tesanog kamena sa centralnom aulom u duhu jerusalemskih građevina. Zasvođen je kupolama, masivni kameni stubovi su povezani lukovima, ima veliku galeriju na drugoj etaži, te spada u red najinteresantnijih objekata u Sarajevu. Il Kal Grande je 1697. Zapalio Eugen Savojski i odveo mnoge Jevreje u ropstvo. Hram je gorio i u velikom požaru 1897. godine ali je obnavljan i nastavljao je sa radom.
Uspostavom austrougarskih državnih vlasti naša zemlja se otvorila za useljavanje kolonista iz cijele tadašnje države pa se, pored Austrijanaca, Mađara i Čeha, u Sarajevu nastanjuju i aškenaski Jevreji, porijeklom iz Njemačke, Poljske, Austrije i Češke. Aškenaska jevrejska zajednica brojala je više hiljada ljudi, od kojih su mnogi bili veoma ugledni gradski činovnici, trgovci i graditelji.
Iako su u gradu već postojale dvije sinagoge, one su pripadale sefardskoj jevrejskoj opštini, pa se ubrzo stvorila potreba za izgradnju hrama za aškenasku zajednicu, koja je govorila jezik jidiš (Yiddisch). Aškenaska sinagoga je izgrađena na lijevoj obali Miljacke i do danas je u funkciji.
Danas funkcionalan kao Muzej Jevreja
Najteži period za Jevreje bio za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su u Veliki hram zatvarani građani Jevreji, da bi zatim okupatorima služio kao skladište. Samo je mali broj pripadnika jevrejske zajednice dočekao kraj tragične fašističke okupacije.
Hram je rekonstruisan 1957. godine, kada je postao Muzej Jevreja, a 1966. arhitekta Zlatko Ugljen bio je zadužen za rekonstrukciju i revitalizaciju objekta. U muzeju je smještena i velika knjiga sa imenima svih Jevreja koji su kao civili ili kao pripadnici pokreta otpora stradali u II svjetskom ratu.
Nakon opsade Sarajeva hram je prošao još jednu rekonstrukciju pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika. Danas je potpuno funkcionalan kao Muzej Jevreja, a jednom godišnje se u njemu vrše i praznične molitve. Sve ostale obrede Jevreji obavljaju u pomenutoj Aškenaskoj sinagogi.
starigrad.ba/v2/vijest.php?id=7215
To je tvoje pravilo, moje ne
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
04 Dec 2017 15:14 - 04 Dec 2017 15:14 #6859
by Fache
To je tvoje pravilo, moje ne
Predstavljamo znamenitosti i kulturno-historijske spomenike u Starom Gradu
Stara pravoslavna crkva
Piše: Mufid Garibija, dipl arhitekta i poznavalac historije Sarajeva
Početkom 16. stoljeća, za vrijeme vladavine Gazi Husrev-bega, namjesnika Bosne, počela je nagla ekspanzija Sarajeva. Taj period razvoja obilježila je gradnja velikih zdanja i objekata od kojih neki i danas krase grad. Uglavnom su se gradili kameni vjerski i ekonomski objekti. Te strukture od sitno slaganog kamena kao da su se utrkivale koja će biti ljepša. Baš u to vrijeme, u Staroj varoši, kako su nekada zvali čaršiju, nikao je pravoslavni duhovni centar Sarajeva, pa i cijele Bosne.
Gradnja centra počela je gradnjom Stare pravoslavne crkve, 1538. godine, i to uz dozvolu čuvenog Gazi Husrev-bega, a sve kako bi mala hrišćanska zajednica imala objekt za upražnjavanje svojih duhovnih potreba. Sama blizina Begove džamije i Stare pravoslavne crkve znak je dobrih susjedskih odnosa ove dvije vjerske grupe.
Arhitektura crkve je neobična i ne liči na srednjovjekovne ili bizantijske objekte. Uz crkvu je godinu poslije nikla i vjerska duhovna škola, i to među prvima na Balkanu. Predanja govore da je crkvu gradio niko drugi do brat Marka Kraljevića Andrijaš, i to na temeljima takve slične bogomolje. To je jedan od razloga što je Stara pravoslavna crkva malo ukopana u zemlju, odnosno s nekoliko stepenica se silazi u prostor.
Nedaleko od crkve sagrađen han
Zdanje Stare pravoslavne crkve kompletiralo se gradnjom zvonika 1883. godine, koji je u baroknom stilu, što nije odgovaralo postojećem ambijentu. Jugoslavenske vlasti obnovile su 1960.godine zvonik i uskladile ga s ambijentom, kakav je i danas. Da bi se ovaj duhovni centar upotpunio, preko puta same crkve nikao je i dvoetažni han, prenoćište. U prizemlju hana bili su dućani, na spratu sobe, a u dvorištu konjušnica. Han je bio odskočnica ekonomskog razvoja i samoodrživosti pravoslavnog duhovnog centra.
U njemu je moglo boraviti 30 gostiju, a štala je primala i do 15 konja. Svi se objekti u ovom duhovnom centru naslanjaju na vodovod koji je Gazi Husrev-beg doveo s vrela Crnila. U ovom centru je s vremenom, zbog ekspanzije, bila sve veća potreba za magazama. To su mjesta gdje su pravoslavni, a i drugi trgovci, mogli slobodno uskladištiti svoju robu, gdje bi ona bila sigurna od provala i požara.
Tako su sarajevski pravoslavci, zajedno sa svojim duhovnim prvacima, istočno od crkve napravili daire, zatvoreni prostor s avlijom u sredini. Ove daire su i danas vidljive. Malo je znano da su crkvene daire jedne od dvije sarajevske daire. Vrijedi spomenuti da je prilikom gradnje daira pronađeno potpuno očuvano tijelo djeteta koje su crkveni velikodostojnici stavili u kovčeg i stavili na galeriju same crkve. Vjernici ga često obilaze u sklopu svojih posjeta crkvi. Nekoliko stoljeća poslije, tačnije 1889. godine, ovdje je nikao poznati Crkveni muzej. Stara pravoslavna crkva godinama je, zbog svog jedinstvenog ambijenta i lijepe arhitekture, dobivala mnoge i velike darove s raznih strana. Tako su prostorije postale premale za čuvanje svih ovih poklona.
Otvoren Crkveni muzej
Davne 1889. godine tutor crkve bio je Jeftan Despić iz čuvene porodice Despića, koji su Sarajevu ostavili silno kulturno-historijsko blago. Upravo je Jeftan bio inicijator da se crkvi vrate privremeno zaposjednute daire i da se otvori Crkveni muzej, koji je sedamdesetih godina rekonstruiran i vraćen mu je dio u kamenu s lukovima, vidljiv s ulice Safvet-bega Bašagića.
Stara pravoslavna crkva je pod zaštitom nacionalne komisije BiH, to je najvažnija i jedna od najstarijih pravoslavnih bogomolja u našoj zemlji.
starigrad.ba/v2/vijest.php?id=7250
Stara pravoslavna crkva
Piše: Mufid Garibija, dipl arhitekta i poznavalac historije Sarajeva
Početkom 16. stoljeća, za vrijeme vladavine Gazi Husrev-bega, namjesnika Bosne, počela je nagla ekspanzija Sarajeva. Taj period razvoja obilježila je gradnja velikih zdanja i objekata od kojih neki i danas krase grad. Uglavnom su se gradili kameni vjerski i ekonomski objekti. Te strukture od sitno slaganog kamena kao da su se utrkivale koja će biti ljepša. Baš u to vrijeme, u Staroj varoši, kako su nekada zvali čaršiju, nikao je pravoslavni duhovni centar Sarajeva, pa i cijele Bosne.
Gradnja centra počela je gradnjom Stare pravoslavne crkve, 1538. godine, i to uz dozvolu čuvenog Gazi Husrev-bega, a sve kako bi mala hrišćanska zajednica imala objekt za upražnjavanje svojih duhovnih potreba. Sama blizina Begove džamije i Stare pravoslavne crkve znak je dobrih susjedskih odnosa ove dvije vjerske grupe.
Arhitektura crkve je neobična i ne liči na srednjovjekovne ili bizantijske objekte. Uz crkvu je godinu poslije nikla i vjerska duhovna škola, i to među prvima na Balkanu. Predanja govore da je crkvu gradio niko drugi do brat Marka Kraljevića Andrijaš, i to na temeljima takve slične bogomolje. To je jedan od razloga što je Stara pravoslavna crkva malo ukopana u zemlju, odnosno s nekoliko stepenica se silazi u prostor.
Nedaleko od crkve sagrađen han
Zdanje Stare pravoslavne crkve kompletiralo se gradnjom zvonika 1883. godine, koji je u baroknom stilu, što nije odgovaralo postojećem ambijentu. Jugoslavenske vlasti obnovile su 1960.godine zvonik i uskladile ga s ambijentom, kakav je i danas. Da bi se ovaj duhovni centar upotpunio, preko puta same crkve nikao je i dvoetažni han, prenoćište. U prizemlju hana bili su dućani, na spratu sobe, a u dvorištu konjušnica. Han je bio odskočnica ekonomskog razvoja i samoodrživosti pravoslavnog duhovnog centra.
U njemu je moglo boraviti 30 gostiju, a štala je primala i do 15 konja. Svi se objekti u ovom duhovnom centru naslanjaju na vodovod koji je Gazi Husrev-beg doveo s vrela Crnila. U ovom centru je s vremenom, zbog ekspanzije, bila sve veća potreba za magazama. To su mjesta gdje su pravoslavni, a i drugi trgovci, mogli slobodno uskladištiti svoju robu, gdje bi ona bila sigurna od provala i požara.
Tako su sarajevski pravoslavci, zajedno sa svojim duhovnim prvacima, istočno od crkve napravili daire, zatvoreni prostor s avlijom u sredini. Ove daire su i danas vidljive. Malo je znano da su crkvene daire jedne od dvije sarajevske daire. Vrijedi spomenuti da je prilikom gradnje daira pronađeno potpuno očuvano tijelo djeteta koje su crkveni velikodostojnici stavili u kovčeg i stavili na galeriju same crkve. Vjernici ga često obilaze u sklopu svojih posjeta crkvi. Nekoliko stoljeća poslije, tačnije 1889. godine, ovdje je nikao poznati Crkveni muzej. Stara pravoslavna crkva godinama je, zbog svog jedinstvenog ambijenta i lijepe arhitekture, dobivala mnoge i velike darove s raznih strana. Tako su prostorije postale premale za čuvanje svih ovih poklona.
Otvoren Crkveni muzej
Davne 1889. godine tutor crkve bio je Jeftan Despić iz čuvene porodice Despića, koji su Sarajevu ostavili silno kulturno-historijsko blago. Upravo je Jeftan bio inicijator da se crkvi vrate privremeno zaposjednute daire i da se otvori Crkveni muzej, koji je sedamdesetih godina rekonstruiran i vraćen mu je dio u kamenu s lukovima, vidljiv s ulice Safvet-bega Bašagića.
Stara pravoslavna crkva je pod zaštitom nacionalne komisije BiH, to je najvažnija i jedna od najstarijih pravoslavnih bogomolja u našoj zemlji.
starigrad.ba/v2/vijest.php?id=7250
To je tvoje pravilo, moje ne
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
25 Dec 2017 16:54 #6907
by Fache
To je tvoje pravilo, moje ne
Sve što niste znali o Katedrali: Veliko zvono teško dvije i po tone
KatoliÄka zajednica je dolaskom Austro-Ugara u Sarajevo 1878. godine poÄela jaÄati i povećavati se mada su i u doba Osmanlija bili nastanjeni na desnoj obali Miljacke, u mahali zvanoj Latinluk, sa svojom centralnom župnom crkvom. Porast broja katoliÄkog stanovniÅ¡tva potaknuo je tadaÅ¡nje Sarajlije, zajedno s Austro-Ugarima, na gradnju nove glavne župne crkve u Sarajevu, istiÄe Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Rana gotika
Za ovu namjenu vlasti su izabrale lokaciju na kojoj ni na kakav naÄin neće ugrožavati druge vjerske objekte, koji su, zbog multireligijskog mozaika naÅ¡eg grada, bili u blizini. Sarajevo je i tada, a i danas, poznato po tome. Kao idealna lokacija odabrano je mjesto nekadaÅ¡njeg janjiÄarskog vojnog logora.
Gradnja tako velike župne i ujedno stolne Katedrale Srca Isusova, povjerena je arhitekti Josipu VancaÅ¡u, koji ju je napravio u stilu rane gotike, od tesanog kamena. Piramidalni izduženi krovovi pokriveni su bakrom, a dva velika tornja na katedrali dosežu visinu od Äak 43 metra. U zapadnom tornju je veliko zvono, teÅ¡ko dvije i po tone, a u istoÄnom tornju je pet manjih zvona.
- U kombinaciji, oni prave zvuk dobro poznat uhu svakog Sarajlije. Katedrala je duga 42, a Å¡iroka 21 metar, u tlocrtu ima oblik križa, a svod je u glavnoj laÄ‘i visok 13,5 metara. Crkva može primiti 1.200 vjernika tokom mise. ProÄeljem dominira velika rozeta s dekorativnim staklenim vitražom. Prepoznatljiva osmerolisna rozeta se, takoÄ‘er, nalazi na grbu Kantona Sarajevo – istiÄe Garibija.
Glavni oltar izrađen je od mermera, a gradila ga je kompanija iz Trsta. Pored njega, u Katedrali je i manji oltar Ćirila i Metoda. Freske su radili poznati rimski majstori, koji su ukrašavali i crkve i kapele u Vatikanu. Crkva je bogato ukrašena kipovima, raspelima, vitražima, freskama i drugim ukrasima. Njih su darovali katolici iz mnogih bosanskih gradova, ali i iz Hrvatske, Češke i drugih zemalja.
Upravo je za potrebe gradnje ove crkve napravljen kolski tramvaj sa željezniÄke stanice 1884. godine. To je, ujedno, bila i preteÄa Äuvenog sarajevskog tramvaja.
Katedrala je zavrÅ¡ena 1889. godine, a posvetio ju je biskup Josip Juraj Å trosmajer. Prema ovom biskupu, ime je dobila i popularna ulica koja vodi na trg ispred Katedrale i na glavni ulaz. Porodica Å trosmajer korijene je vukla iz NjemaÄke, a Josip je roÄ‘en u Osijeku. Doktorirao je dva puta, i to iz oblasti psihologije u BudimpeÅ¡ti i iz filozofije i kanonskog prava u BeÄu.
Prva sanacija
- Prva velika rekonstrukcija Katedrale napravljena je 1932., na 50. godišnjicu obnove redovne crkvene uprave u BiH. U prvom planu bila je obnova freski potamnjelih zbog oksidacije. Druga velika obnova bila je krajem osamdesetih prošlog stoljeća, a sanacije su izvršene i nakon agresije na BiH, jer je objekt pretrpio određena oštećenja – pojašnjava Garibija.
Sarajevska Katedrala je stolna katoliÄka katedrala u BiH, gdje bosanski nadbiskup drži glavne mise za Božić i druge velike blagdane. U blizini se nalaze KatoliÄki bogoslovni fakultet i sjemeniÅ¡te te zgrada Nadbiskupije, u kojoj je boravio i papa Ivan Pavao II tokom svojih posjeta Sarajevu 1996. i 2003. godine. Ispred je podignut njegov veliki kip. U Katedrali je, takoÄ‘er, 2015. boravio i papa Franjo tokom njegove posjete naÅ¡em gradu.
Jedan od simbola grada
Katedrala je jedan od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva. Posebno ruho dobije za Božić, kada je krase velike okićene jelke, a ovdašnje ponoćke, danas kao i nekada, posjećuju građani svih vjeroispovijesti.
KatoliÄka zajednica je dolaskom Austro-Ugara u Sarajevo 1878. godine poÄela jaÄati i povećavati se mada su i u doba Osmanlija bili nastanjeni na desnoj obali Miljacke, u mahali zvanoj Latinluk, sa svojom centralnom župnom crkvom. Porast broja katoliÄkog stanovniÅ¡tva potaknuo je tadaÅ¡nje Sarajlije, zajedno s Austro-Ugarima, na gradnju nove glavne župne crkve u Sarajevu, istiÄe Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Rana gotika
Za ovu namjenu vlasti su izabrale lokaciju na kojoj ni na kakav naÄin neće ugrožavati druge vjerske objekte, koji su, zbog multireligijskog mozaika naÅ¡eg grada, bili u blizini. Sarajevo je i tada, a i danas, poznato po tome. Kao idealna lokacija odabrano je mjesto nekadaÅ¡njeg janjiÄarskog vojnog logora.
Gradnja tako velike župne i ujedno stolne Katedrale Srca Isusova, povjerena je arhitekti Josipu VancaÅ¡u, koji ju je napravio u stilu rane gotike, od tesanog kamena. Piramidalni izduženi krovovi pokriveni su bakrom, a dva velika tornja na katedrali dosežu visinu od Äak 43 metra. U zapadnom tornju je veliko zvono, teÅ¡ko dvije i po tone, a u istoÄnom tornju je pet manjih zvona.
- U kombinaciji, oni prave zvuk dobro poznat uhu svakog Sarajlije. Katedrala je duga 42, a Å¡iroka 21 metar, u tlocrtu ima oblik križa, a svod je u glavnoj laÄ‘i visok 13,5 metara. Crkva može primiti 1.200 vjernika tokom mise. ProÄeljem dominira velika rozeta s dekorativnim staklenim vitražom. Prepoznatljiva osmerolisna rozeta se, takoÄ‘er, nalazi na grbu Kantona Sarajevo – istiÄe Garibija.
Glavni oltar izrađen je od mermera, a gradila ga je kompanija iz Trsta. Pored njega, u Katedrali je i manji oltar Ćirila i Metoda. Freske su radili poznati rimski majstori, koji su ukrašavali i crkve i kapele u Vatikanu. Crkva je bogato ukrašena kipovima, raspelima, vitražima, freskama i drugim ukrasima. Njih su darovali katolici iz mnogih bosanskih gradova, ali i iz Hrvatske, Češke i drugih zemalja.
Upravo je za potrebe gradnje ove crkve napravljen kolski tramvaj sa željezniÄke stanice 1884. godine. To je, ujedno, bila i preteÄa Äuvenog sarajevskog tramvaja.
Katedrala je zavrÅ¡ena 1889. godine, a posvetio ju je biskup Josip Juraj Å trosmajer. Prema ovom biskupu, ime je dobila i popularna ulica koja vodi na trg ispred Katedrale i na glavni ulaz. Porodica Å trosmajer korijene je vukla iz NjemaÄke, a Josip je roÄ‘en u Osijeku. Doktorirao je dva puta, i to iz oblasti psihologije u BudimpeÅ¡ti i iz filozofije i kanonskog prava u BeÄu.
Prva sanacija
- Prva velika rekonstrukcija Katedrale napravljena je 1932., na 50. godišnjicu obnove redovne crkvene uprave u BiH. U prvom planu bila je obnova freski potamnjelih zbog oksidacije. Druga velika obnova bila je krajem osamdesetih prošlog stoljeća, a sanacije su izvršene i nakon agresije na BiH, jer je objekt pretrpio određena oštećenja – pojašnjava Garibija.
Sarajevska Katedrala je stolna katoliÄka katedrala u BiH, gdje bosanski nadbiskup drži glavne mise za Božić i druge velike blagdane. U blizini se nalaze KatoliÄki bogoslovni fakultet i sjemeniÅ¡te te zgrada Nadbiskupije, u kojoj je boravio i papa Ivan Pavao II tokom svojih posjeta Sarajevu 1996. i 2003. godine. Ispred je podignut njegov veliki kip. U Katedrali je, takoÄ‘er, 2015. boravio i papa Franjo tokom njegove posjete naÅ¡em gradu.
Jedan od simbola grada
Katedrala je jedan od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva. Posebno ruho dobije za Božić, kada je krase velike okićene jelke, a ovdašnje ponoćke, danas kao i nekada, posjećuju građani svih vjeroispovijesti.
To je tvoje pravilo, moje ne
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
09 Jan 2018 10:41 #6926
by Fache
To je tvoje pravilo, moje ne
Za gradnju Stare pravoslavne crkve u Sarajevu svojim autoritetom zauzeo se i sam Gazi Husrev-beg
U centralnoj jezgri današnje Baščaršije nikla je i prva pravoslavna bogomolja u našoj dolini. To se desilo u doba Gazi Husrev-begove vladavine, kada su pravoslavni vjernici tražili od bosanskog valije da za svoje potrebe podignu crkvu.
"Godina gradnje bila je 1538., a prema predajama, gradila se na temeljima jedne još starije pravoslavne bogomolje koja je tu bila. Pouzdano se zna da se i sam Gazi Husrev-beg svojim autoritetom zauzeo za njenu gradnju. To je bio temelj rađanja multinacionalnog Sarajeva onog vakta" – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Dodatni objekti
Osobenost ovog hrama, kako ga nekadašnje Sarajlije zovu, je i cijeli ambijent koji je postavljen. Tako u jednom atriju sve djeluje kao da se radi o manastiru.
"Blizina nekih dodatnih objekata koji su nikli na tom prostoru čaršije ili nekadašnje Stare varoši, kako se Baščaršija prije zvala, govori da je upravo tu duhovni centar pravoslavlja u BiH. Kako i ne bi bio kada gradnja ovog vjerskog objekta spada u red najstarijih vjerskih objekata kod nas, pa i u regiji" – ističe Garibija.
Tu kompoziciju popunjavao je i crkveni han, koji se nalazio prekoputa, građen u dvije etaže, sa sobama za tridesetak gostiju i konjušnicom u dvorištu. Zbog trgovine kojom su se pravoslavne Sarajlije bavile, uz ovaj prostor su napravljene i daire sa magazama, osposobljene da odole požarima, jednom od najvećih prijetnji starog Sarajeva. Sarajevo je u to doba imalo dvoje daire, jedne crkvene, a kasnije i daire gdje je danas Kuća sevdaha.
"Građena je od tesanog kamena. Stil gradnje nije bizantijski nego više srednjovjekovni. Ulaz je niži u odnosu na avliju, pokrivena je četverovodnim krovom, a enterijer joj krasi galerija koju nose kameni stubovi s lukovima. Posebnost je i ikonostas, izrađen od reljefnog drveta s ikonama. To je sve nekako povezano da upravo tu bude sačuvana peta po veličini zbirka ikona u svijetu. Smještene su u dairama, od kojih se napravio crkveni muzej" – navodi Garibija.
Vanjski zid
Dolaskom Austro-Ugara podignut je crkveni toranj, i to 1883. godine. Bio je napravljen u baroknom stilu i nije se uklapao u postojeći ambijent. Arhitektonsko-restauratorska intervencija napravljena je 1960., kada je toranj porušen i napravljen ovaj današnji, i spada u red najboljih arhitektonskih intervencija u regiji. Pored toga, napravljena je i korekcija na vanjskom zidu. Time je dodatno oplemenjen eksterijer prostora.
Tačan naziv
"Danas je Stara pravoslavna crkva, čiji je tačan naziv Crkva sv. arhanđela Mihaila i Gavrila, pod nacionalnom zaštitom BiH i, što je još važnije, pod zaštitom svih Sarajlija" – ističe Garibija.
Prošireno dvorište
Lijepo uređeno dvorište s trijemovima, drvenim stubovima i kosim krovovima, pokrivenim ćeremidom, gdje je, među ostalim, smješten i stan paroha, dodatno je prošireno 1970. godine, i to kamenim lukovima i spratom, što je još više uljepšalo cijeli ovaj ambijent.
avaz.ba/kantoni/sarajevo/338355/za-gradn...-sam-gazi-husrev-beg
U centralnoj jezgri današnje Baščaršije nikla je i prva pravoslavna bogomolja u našoj dolini. To se desilo u doba Gazi Husrev-begove vladavine, kada su pravoslavni vjernici tražili od bosanskog valije da za svoje potrebe podignu crkvu.
"Godina gradnje bila je 1538., a prema predajama, gradila se na temeljima jedne još starije pravoslavne bogomolje koja je tu bila. Pouzdano se zna da se i sam Gazi Husrev-beg svojim autoritetom zauzeo za njenu gradnju. To je bio temelj rađanja multinacionalnog Sarajeva onog vakta" – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Dodatni objekti
Osobenost ovog hrama, kako ga nekadašnje Sarajlije zovu, je i cijeli ambijent koji je postavljen. Tako u jednom atriju sve djeluje kao da se radi o manastiru.
"Blizina nekih dodatnih objekata koji su nikli na tom prostoru čaršije ili nekadašnje Stare varoši, kako se Baščaršija prije zvala, govori da je upravo tu duhovni centar pravoslavlja u BiH. Kako i ne bi bio kada gradnja ovog vjerskog objekta spada u red najstarijih vjerskih objekata kod nas, pa i u regiji" – ističe Garibija.
Tu kompoziciju popunjavao je i crkveni han, koji se nalazio prekoputa, građen u dvije etaže, sa sobama za tridesetak gostiju i konjušnicom u dvorištu. Zbog trgovine kojom su se pravoslavne Sarajlije bavile, uz ovaj prostor su napravljene i daire sa magazama, osposobljene da odole požarima, jednom od najvećih prijetnji starog Sarajeva. Sarajevo je u to doba imalo dvoje daire, jedne crkvene, a kasnije i daire gdje je danas Kuća sevdaha.
"Građena je od tesanog kamena. Stil gradnje nije bizantijski nego više srednjovjekovni. Ulaz je niži u odnosu na avliju, pokrivena je četverovodnim krovom, a enterijer joj krasi galerija koju nose kameni stubovi s lukovima. Posebnost je i ikonostas, izrađen od reljefnog drveta s ikonama. To je sve nekako povezano da upravo tu bude sačuvana peta po veličini zbirka ikona u svijetu. Smještene su u dairama, od kojih se napravio crkveni muzej" – navodi Garibija.
Vanjski zid
Dolaskom Austro-Ugara podignut je crkveni toranj, i to 1883. godine. Bio je napravljen u baroknom stilu i nije se uklapao u postojeći ambijent. Arhitektonsko-restauratorska intervencija napravljena je 1960., kada je toranj porušen i napravljen ovaj današnji, i spada u red najboljih arhitektonskih intervencija u regiji. Pored toga, napravljena je i korekcija na vanjskom zidu. Time je dodatno oplemenjen eksterijer prostora.
Tačan naziv
"Danas je Stara pravoslavna crkva, čiji je tačan naziv Crkva sv. arhanđela Mihaila i Gavrila, pod nacionalnom zaštitom BiH i, što je još važnije, pod zaštitom svih Sarajlija" – ističe Garibija.
Prošireno dvorište
Lijepo uređeno dvorište s trijemovima, drvenim stubovima i kosim krovovima, pokrivenim ćeremidom, gdje je, među ostalim, smješten i stan paroha, dodatno je prošireno 1970. godine, i to kamenim lukovima i spratom, što je još više uljepšalo cijeli ovaj ambijent.
avaz.ba/kantoni/sarajevo/338355/za-gradn...-sam-gazi-husrev-beg
To je tvoje pravilo, moje ne
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Jan 2018 11:38 #6941
by Fache
To je tvoje pravilo, moje ne
Crkva Svetog Save u Blažuju 120 godina okuplja pravoslavne vjernike
Ove godine navršava se 120 godina postojanja crkve Svetog Save u Blažuju, koja više od jednog stoljeća tradicionalno okuplja pravoslavne vjernike. Pravoslavna crkva sv. Save u Blažuju, zajedno sa grobljem, smještena je u ravničarskom dijelu Sarajevskog polja u Plandištu, na zapadnom izlazu iz Sarajeva, udaljenom oko 1.500 metara sjeverno od izvorišta rijeke Bosne. Zanimljivi podaci i dokumenti koji potiču iz vremena austrougarske uprave u BiH, a odnose se na izgradnju pravoslavne crkve u Blažuju pronađeni su u Arhivu BiH. Iz zapisnika sačinjenog 1. decembra 1893. godine u Kotarskom uredu u Sarajevu, kojeg su potpisali kotarski predsjednik Damjan Rašeta i kancelista Jacob Reich, s jedne strane, i predsjednik Srpske pravoslavne crkvene općine u Blažuju, paroh Stevo Trifković, članovi Crkvene opštine Jovo Špirić, Jovo Grgić, Ačum Kešelj, Risto Mitrić i knezovi-predstavnici pojedinih mahala Risto Mrkaja, Nedeljko Lemez, Jovo Šoja, Mićo Jokić, Vasilj Pejić, Nikola Karabatak, Lazo Čović, Ilija Grabovac, Miloš Tolja, Stevan Dursum i Stevo Čović - saznaje se da se raspravljalo o izgradnji crkve u Blažuju i da su knezovi tamošnjih mahala izrazili spremnost lokalnog stanovništva da učestvuje kao radna snaga u izgradnji objekta. Tako je ova pravoslavna crkva urađena prema projektu arhitekte Augusta Buča, projektanta Gradske tržnice u Sarajevu, kao i nekoliko vila u aleji na Ilidži.
Temelj crkve osveštan je na Petrovdan 1896. godine. Crkva je završena za nešto više od godinu dana, a 21. septembra 1897. godine osveštao je Njegovo visoko preosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Nikolaj.
Crkva ia oblik slobodnog grčkog krsta, a do vrha lukovice zvonika je 28,80 metara. Likovno rješenje crkve, kao i obrada detalja ukazuju na neovardarski (neovizantijski) utjecaj.
Fasada crkve je raščlanjena lizenama koje završavaju naglašenim arkadnim frizovima, što je odlika raške arhitekture. U crkvenom dvorištu nalaze se dvije grobnice: prvoj je sahranjeno 14 parohijana strijeljanih 1914. godine, dok je u drugoj sahranjeno 26 parohijana strijeljanih 1941. godine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 2005. godine ovaj objekat proglasila nacionalnim spomenikom zbog njegovog kulturnog, povijesnog, vjerskog i etničkog značaja.
Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.
opcinailidza.ba/news/default/crkva-sveto...pravoslavne-vjernike
Ove godine navršava se 120 godina postojanja crkve Svetog Save u Blažuju, koja više od jednog stoljeća tradicionalno okuplja pravoslavne vjernike. Pravoslavna crkva sv. Save u Blažuju, zajedno sa grobljem, smještena je u ravničarskom dijelu Sarajevskog polja u Plandištu, na zapadnom izlazu iz Sarajeva, udaljenom oko 1.500 metara sjeverno od izvorišta rijeke Bosne. Zanimljivi podaci i dokumenti koji potiču iz vremena austrougarske uprave u BiH, a odnose se na izgradnju pravoslavne crkve u Blažuju pronađeni su u Arhivu BiH. Iz zapisnika sačinjenog 1. decembra 1893. godine u Kotarskom uredu u Sarajevu, kojeg su potpisali kotarski predsjednik Damjan Rašeta i kancelista Jacob Reich, s jedne strane, i predsjednik Srpske pravoslavne crkvene općine u Blažuju, paroh Stevo Trifković, članovi Crkvene opštine Jovo Špirić, Jovo Grgić, Ačum Kešelj, Risto Mitrić i knezovi-predstavnici pojedinih mahala Risto Mrkaja, Nedeljko Lemez, Jovo Šoja, Mićo Jokić, Vasilj Pejić, Nikola Karabatak, Lazo Čović, Ilija Grabovac, Miloš Tolja, Stevan Dursum i Stevo Čović - saznaje se da se raspravljalo o izgradnji crkve u Blažuju i da su knezovi tamošnjih mahala izrazili spremnost lokalnog stanovništva da učestvuje kao radna snaga u izgradnji objekta. Tako je ova pravoslavna crkva urađena prema projektu arhitekte Augusta Buča, projektanta Gradske tržnice u Sarajevu, kao i nekoliko vila u aleji na Ilidži.
Temelj crkve osveštan je na Petrovdan 1896. godine. Crkva je završena za nešto više od godinu dana, a 21. septembra 1897. godine osveštao je Njegovo visoko preosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Nikolaj.
Crkva ia oblik slobodnog grčkog krsta, a do vrha lukovice zvonika je 28,80 metara. Likovno rješenje crkve, kao i obrada detalja ukazuju na neovardarski (neovizantijski) utjecaj.
Fasada crkve je raščlanjena lizenama koje završavaju naglašenim arkadnim frizovima, što je odlika raške arhitekture. U crkvenom dvorištu nalaze se dvije grobnice: prvoj je sahranjeno 14 parohijana strijeljanih 1914. godine, dok je u drugoj sahranjeno 26 parohijana strijeljanih 1941. godine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 2005. godine ovaj objekat proglasila nacionalnim spomenikom zbog njegovog kulturnog, povijesnog, vjerskog i etničkog značaja.
Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.
opcinailidza.ba/news/default/crkva-sveto...pravoslavne-vjernike
To je tvoje pravilo, moje ne
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
11 Mar 2018 09:30 #7005
by Alma
"Bukovička katedrala" je neobična bogomolja u blizini Tomislavgrada
Uslijed otapanja snijega i obilnih kiša proteklih dana "provrela" je voda iz špilje u Bukovici kod Tomislavgrada, poznata u narodu kao "Bukovička katedrala".
Radi se o djelu prirode u kojemu su se u vrijeme osmanske vladavine služile svete mise, budući da su prave crkve bile porušene, a špilja je pružala zaštitu od kiše i sunca.
Svojevrsni oltar isječen u kamenom zidu špilje bio je sačuvan do poslijeratnog vremena pod kamenim svodom te građevine, a ulaz u špilju toliko je prostran da se u tom neobičnom graditeljskom dijelu prirode nalaze i mala jezerca hladne vode do kojih se može doći jedino puzajući.
"Bukovička katedrala" dugo je služila kao bogomolja i u njoj su podijeljeni sveti sakramenti tisućama osoba, sve dok u blizini nije izgrađena prava zidana župna crkva. U novije vrijeme iz istog posvećenog tla izrasla je jedna od najljepših novosagrađenih crkava, ne samo u Tomislavgradu.
Prije dvadesetak godina tadašnji župnik fra Marko Jurič obnovio je praksu bogoslužja u "Bukovičkoj katedrali" u spomen na tradiciju i stradalnike tog kraja. Svake godine u mjesecu kolovozu u špilji se služi sveta misa kojoj nazoče brojni Duvnjaci.
Zanimljivo je i to što se na toj misi blagoslivljaju automobili brojnih "gastarbajtera" po kojima je Tomislavgrad poznat, a koji ljetne mjesece provode u rodnom kraju.
U prošlosti su mještani vodotok iz špilje koristili za pokretanje tri vodenice, koje su radile punom parom posebice u vrijeme otapanja snijega i intenzivnih padalina kada bi snažna struja potekla iz utrobe zemlje, kao što je to slučaj ovih dana.
Prije nekoliko godina mještani i tadašnji župnik fra Jozo Radoš na temelju jedne od tri vodenice rekonstruirali su i podigli novu vodenicu u istovjetnom obliku sa svim svojim sadržajima.
Fena
Uslijed otapanja snijega i obilnih kiša proteklih dana "provrela" je voda iz špilje u Bukovici kod Tomislavgrada, poznata u narodu kao "Bukovička katedrala".
Radi se o djelu prirode u kojemu su se u vrijeme osmanske vladavine služile svete mise, budući da su prave crkve bile porušene, a špilja je pružala zaštitu od kiše i sunca.
Svojevrsni oltar isječen u kamenom zidu špilje bio je sačuvan do poslijeratnog vremena pod kamenim svodom te građevine, a ulaz u špilju toliko je prostran da se u tom neobičnom graditeljskom dijelu prirode nalaze i mala jezerca hladne vode do kojih se može doći jedino puzajući.
"Bukovička katedrala" dugo je služila kao bogomolja i u njoj su podijeljeni sveti sakramenti tisućama osoba, sve dok u blizini nije izgrađena prava zidana župna crkva. U novije vrijeme iz istog posvećenog tla izrasla je jedna od najljepših novosagrađenih crkava, ne samo u Tomislavgradu.
Prije dvadesetak godina tadašnji župnik fra Marko Jurič obnovio je praksu bogoslužja u "Bukovičkoj katedrali" u spomen na tradiciju i stradalnike tog kraja. Svake godine u mjesecu kolovozu u špilji se služi sveta misa kojoj nazoče brojni Duvnjaci.
Zanimljivo je i to što se na toj misi blagoslivljaju automobili brojnih "gastarbajtera" po kojima je Tomislavgrad poznat, a koji ljetne mjesece provode u rodnom kraju.
U prošlosti su mještani vodotok iz špilje koristili za pokretanje tri vodenice, koje su radile punom parom posebice u vrijeme otapanja snijega i intenzivnih padalina kada bi snažna struja potekla iz utrobe zemlje, kao što je to slučaj ovih dana.
Prije nekoliko godina mještani i tadašnji župnik fra Jozo Radoš na temelju jedne od tri vodenice rekonstruirali su i podigli novu vodenicu u istovjetnom obliku sa svim svojim sadržajima.
Fena
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
24 Okt 2018 16:03 #7147
by Fache
To je tvoje pravilo, moje ne
Napreduju radovi na Baščaršijskoj džamiji
Restauracija džamije Havadže Duraka ili Baščaršijske džamije, jednog od najstarijeg arhitektonskog bisera iz Osmanskog carstva, napreduje u skladu s utvrđenom dinamikom.
Već je u potpunosti završena restauracija munare, a zamijenjen je i pokrov kupole na kojoj je postavljeno olovo.
Trenutno se obavljaju pripremne radnje za izvođenje radova na postavljanju podnog grijanja, a nakon toga, kako je za Fenu kazao direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH Senaid Zajimović, bit će postavljen i podni estrih.
U unutrašnjosti džamije će se raditi na oslikavanju, odnosno, kaligrafski radovi.
"Radove na oslikavanju džamije će raditi stručnjaci iz Turske u saradnji s domaćim stručnjacima, pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika Federacije BiH" - rekao je Zajimović.
Također se obavljaju pripremne radnje za uređenje harema džamije.
"Drveće koje je bilo oštećeno, odnosno dotrajalo i predstavljalo je opasnost ne samo za objekt već i za vjernike i posjetioce je uklonjeno, tako da su ispunjeni uvjeti za izvođenje radova na vanjskom uređenju" - naveo je on.
Uporedo s vanjskim uređenjem, radit će se na restauraciji sofa, a Zajimović se nada da će u aprilu ili maju sljedeće godine svi radovi biti završeni.
Džamija Havadže Duraka ili Baščaršijska džamija izgrađena je 1528. godine kao zadužbina hodže Duraka. Često je opravljana, a kompletno je obnovljena 1866. godine. Poslije Drugog svjetskog rata je i rekonstruirana.
Tokom opsade Sarajeva 1992.-1995. godine džamija je pogođena s četiri granate. Od granatiranja bila je oštećena kupola, munara, vanjski zidovi na nekoliko mjesta, kao i unutrašnjost džamije, a posebno u lošem stanju bili su munara i kupola, kameni stubovi, posebno kapiteli i baze.
Generalna Direkcija vakufa Republike Turske i Vakufske direkcije IZ u BiH su 2017. godine potpisali ugovor o restauraciji džamije, a vrijednost radova je gotovo milion KM.
Fena
Restauracija džamije Havadže Duraka ili Baščaršijske džamije, jednog od najstarijeg arhitektonskog bisera iz Osmanskog carstva, napreduje u skladu s utvrđenom dinamikom.
Već je u potpunosti završena restauracija munare, a zamijenjen je i pokrov kupole na kojoj je postavljeno olovo.
Trenutno se obavljaju pripremne radnje za izvođenje radova na postavljanju podnog grijanja, a nakon toga, kako je za Fenu kazao direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH Senaid Zajimović, bit će postavljen i podni estrih.
U unutrašnjosti džamije će se raditi na oslikavanju, odnosno, kaligrafski radovi.
"Radove na oslikavanju džamije će raditi stručnjaci iz Turske u saradnji s domaćim stručnjacima, pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika Federacije BiH" - rekao je Zajimović.
Također se obavljaju pripremne radnje za uređenje harema džamije.
"Drveće koje je bilo oštećeno, odnosno dotrajalo i predstavljalo je opasnost ne samo za objekt već i za vjernike i posjetioce je uklonjeno, tako da su ispunjeni uvjeti za izvođenje radova na vanjskom uređenju" - naveo je on.
Uporedo s vanjskim uređenjem, radit će se na restauraciji sofa, a Zajimović se nada da će u aprilu ili maju sljedeće godine svi radovi biti završeni.
Džamija Havadže Duraka ili Baščaršijska džamija izgrađena je 1528. godine kao zadužbina hodže Duraka. Često je opravljana, a kompletno je obnovljena 1866. godine. Poslije Drugog svjetskog rata je i rekonstruirana.
Tokom opsade Sarajeva 1992.-1995. godine džamija je pogođena s četiri granate. Od granatiranja bila je oštećena kupola, munara, vanjski zidovi na nekoliko mjesta, kao i unutrašnjost džamije, a posebno u lošem stanju bili su munara i kupola, kameni stubovi, posebno kapiteli i baze.
Generalna Direkcija vakufa Republike Turske i Vakufske direkcije IZ u BiH su 2017. godine potpisali ugovor o restauraciji džamije, a vrijednost radova je gotovo milion KM.
Fena
To je tvoje pravilo, moje ne
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
08 Dec 2018 11:07 - 08 Dec 2018 11:08 #7183
by Fache
To je tvoje pravilo, moje ne
Alma Ferizbegović Pavlović: Zavod nije pitan za mišljenje o Bijeloj tabiji
Nakon što je prof. dr. Vjekoslava Simčić Sanković, predsjednica Nacionalnog komiteta ICOMOS-a BiH uputila pismo gradonačelniku Sarajeva Abdulahu Skaki, postavivši nekoliko pitanja vezanih za planirane intervencije na Bijeloj tabiji, a mi to pismo objavili na portalu, danas smo dobili komentar Ureda gradonačelnika.
- Želimo vas obavijestiti da se projekt revitalizacije Bijele tabije provodi u potpunosti u skladu sa prijedlozima Idejnog riješenja uvaženog akademika Zlatka Ugljena. Grad Sarajevo je itekako upoznat sa njime, jer je finansirao izradu tog rješenja od kojeg nema namjeru odustati, poručuju iz Ureda.
No, nakon toga smo, a povodom navoda u pismu prof. Sanković, dobili i komentar Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, od pomoćnice direktora Alme Ferizbegović Pavlović, koja tvrdi:
- Za planirane značajne intervencije Gradske uprave Sarajevo, a koje se odnose na izdavanje dijela prostora predmetnog nacionalnog spomenika, doznali smo iz medija.
Pomoćnica direktora piše dalje da se 'kompleks Bijele tabije u Sarajevu nalazi u obuhvatu zaštićenog nacionalnog spomenika BiH, proglašen Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH pod nazivom „Graditeljska cjelina – Stari grad Vratnik u Sarajevu“ („Službeni glasnik BiH“ br. 20/08) i kao takav uživa najveći stepen zaštite'.
Ferizbegović Pavlović potom kaže da 'Zavod za zaštitu spomenika nije prethodno pitan za mišljenje', dakle nije pitan prije nego što je 'Gradsko vijeće Grada Sarajeva usvojilo Zaključak i zadužilo, te ovlastilo Gradonačelnika da preduzme potrebne pravne radnje' u vezi sa intervencijom na Bijeloj tabiji.
- Napominjemo da se tokom 2017/18. godine Ured Gradonačelnika Grada Sarajeva, putem nadležne službe za urbano planiranje, investicije, stambene i komunalne poslove obraćao za sve planirane aktivnosti na predmetnom spomeniku „Bijele tabije“ u Sarajevo, ističe pomoćnica direktora objašnjavajući, međutim, da su se 'ove aktivnosti odnosile na zaštitu nacionalnog spomenika u skladu sa mjerama zaštite'.
- Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta očekuje da Ured Gradonačelnika Grada Sarajeva redovnom zakonskom regulativom zatraži mišljenje nadležne institucije Federacije BiH, prije realizacije Zaključka Gradskog vijeća Grada Sarajeva, kaže na kraju Alma Ferizbegović Pavlović.
Podsjećamo na to da je prof. Simčić- Sanković uputila pismo i svim institucijama koje se bave zaštitom kulturnog naslijeđa, upoznavši ih sa tim da je Gradsko vijeće Grada Sarajeva, na prijedlog vijećnika Tonija Vukadina (SDA), usvojilo slijedeći zaključak:
'Gradsko vijeće Grada Sarajeva zadužuje i ovlašćuje Gradonačelnika da preduzima potrebne pravne radnje; uključujući i upućivanje javnog poziva, te da po provođenju sklapa pravne poslove u ime Grada Sarajeva sa trećim licima, a u cilju osiguranja upravljanja zaštite i održavanja te obogaćenja turističke ponude na lokalitetu Bijela tabija, u dijelu i na način kako je to moguće, imajući u vidu da je “Bijela tabija” nacionalni spomenik.' S.-Sanković je zapitala:
- Kako je moguće donositi zaključke o intervencijama na lokalitetu Bijela tabija bez konzultacija sa Zavodom za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvom kulture i sporta, Kantonalnim zavodom za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo i Komisijom za nacionalne spomenike?
Oslobođenje
Nakon što je prof. dr. Vjekoslava Simčić Sanković, predsjednica Nacionalnog komiteta ICOMOS-a BiH uputila pismo gradonačelniku Sarajeva Abdulahu Skaki, postavivši nekoliko pitanja vezanih za planirane intervencije na Bijeloj tabiji, a mi to pismo objavili na portalu, danas smo dobili komentar Ureda gradonačelnika.
- Želimo vas obavijestiti da se projekt revitalizacije Bijele tabije provodi u potpunosti u skladu sa prijedlozima Idejnog riješenja uvaženog akademika Zlatka Ugljena. Grad Sarajevo je itekako upoznat sa njime, jer je finansirao izradu tog rješenja od kojeg nema namjeru odustati, poručuju iz Ureda.
No, nakon toga smo, a povodom navoda u pismu prof. Sanković, dobili i komentar Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, od pomoćnice direktora Alme Ferizbegović Pavlović, koja tvrdi:
- Za planirane značajne intervencije Gradske uprave Sarajevo, a koje se odnose na izdavanje dijela prostora predmetnog nacionalnog spomenika, doznali smo iz medija.
Pomoćnica direktora piše dalje da se 'kompleks Bijele tabije u Sarajevu nalazi u obuhvatu zaštićenog nacionalnog spomenika BiH, proglašen Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH pod nazivom „Graditeljska cjelina – Stari grad Vratnik u Sarajevu“ („Službeni glasnik BiH“ br. 20/08) i kao takav uživa najveći stepen zaštite'.
Ferizbegović Pavlović potom kaže da 'Zavod za zaštitu spomenika nije prethodno pitan za mišljenje', dakle nije pitan prije nego što je 'Gradsko vijeće Grada Sarajeva usvojilo Zaključak i zadužilo, te ovlastilo Gradonačelnika da preduzme potrebne pravne radnje' u vezi sa intervencijom na Bijeloj tabiji.
- Napominjemo da se tokom 2017/18. godine Ured Gradonačelnika Grada Sarajeva, putem nadležne službe za urbano planiranje, investicije, stambene i komunalne poslove obraćao za sve planirane aktivnosti na predmetnom spomeniku „Bijele tabije“ u Sarajevo, ističe pomoćnica direktora objašnjavajući, međutim, da su se 'ove aktivnosti odnosile na zaštitu nacionalnog spomenika u skladu sa mjerama zaštite'.
- Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta očekuje da Ured Gradonačelnika Grada Sarajeva redovnom zakonskom regulativom zatraži mišljenje nadležne institucije Federacije BiH, prije realizacije Zaključka Gradskog vijeća Grada Sarajeva, kaže na kraju Alma Ferizbegović Pavlović.
Podsjećamo na to da je prof. Simčić- Sanković uputila pismo i svim institucijama koje se bave zaštitom kulturnog naslijeđa, upoznavši ih sa tim da je Gradsko vijeće Grada Sarajeva, na prijedlog vijećnika Tonija Vukadina (SDA), usvojilo slijedeći zaključak:
'Gradsko vijeće Grada Sarajeva zadužuje i ovlašćuje Gradonačelnika da preduzima potrebne pravne radnje; uključujući i upućivanje javnog poziva, te da po provođenju sklapa pravne poslove u ime Grada Sarajeva sa trećim licima, a u cilju osiguranja upravljanja zaštite i održavanja te obogaćenja turističke ponude na lokalitetu Bijela tabija, u dijelu i na način kako je to moguće, imajući u vidu da je “Bijela tabija” nacionalni spomenik.' S.-Sanković je zapitala:
- Kako je moguće donositi zaključke o intervencijama na lokalitetu Bijela tabija bez konzultacija sa Zavodom za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvom kulture i sporta, Kantonalnim zavodom za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo i Komisijom za nacionalne spomenike?
Oslobođenje
To je tvoje pravilo, moje ne
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
Time to create page: 0.079 seconds