Kulturno-historijsko naslijeđe

Počiteljska Pašina tabija: Kako integrisati staro i novo?



Pedesetu godišnjicu ICOMOS-a, najznačajnije međunarodne nevladine organizacije za zaštitu spomenika i spomeničkih cjelina, Nacionalni komitet u Bosni i Hercegovini obilježio je nedavno, bez imalo pretjerivanja, nezaboravnom manifestacijom održanom po kiši pred oko 200 učesnika u ilijaškom starom gradu Dubrovniku.

Istim povodom jučer je upriličen skup na Pašinoj tabiji u Počitelju.

"Pozvali smo brojne stručnjake iz oblasti zaštite. Planiramo stručno prezentirati suvremeni pristup integraciji staro-novo u postupku revitalizacije dijela fortifikacijskog sustava starog grada, te i na taj način doprinijeti razvoju naučnoistraživačkog pristupa očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa u BiH", rekla nam je prof. dr. Vjekoslava Sanković - Simčić, direktorica bh. ICOMOS-a. Objasnila je da se Pašina tabija nalazi na najvišoj visinskoj koti počiteljskog amfiteatra i dominira njegovom jugozapadnom stranom. Riječ je o trokutastom prostoru, stranica dužine oko 30 metara, a unutarnji prostor tabije zauzima površinu od oko 400 kvadratnih metara.

Staro-novo

Projektom federalne Vlade Trajna zaštita Počitelja ovaj godinama zapušten objekt na rubu Gornje mahale je revitaliziran. Data mu je nova funkcija.

"Imajući u vidu to da prilikom uklanjanja nasipa iz središnjeg dijela prostora tabije nisu pronađeni značajni arheološki artefakti, odlučeno je da se novi kulturno-obrazovni sadržaji mogu organizirati u dva nivoa, na tabiji i u njenoj unutrašnjosti", ističe dr. Sanković, napominjući da je izrada projekta revitalizacije/integracije staro-novo povjerena prof. Amiru Poliću, koji je, inače, veliki znalac kada je u pitanju integriranje starih i novih struktura.

"Koristeći prednosti položaja tabije, projektant je nastojao da izgradnjom pasarele posjetiteljima i korisnicima ovog prostora omogući sagledavanje cijelog starog grada i njegovog izuzetno lijepog prirodnog okruženja", objašnjava dr. Sanković, od koje saznajemo da su u procesu realizacije sve vrijedne stare kulturno-povijesne strukture konzervirane, mjestimice restaurirane, čitljivo i primjereno prezentirane, a nove koje su izvedene u čeliku i staklu su integrirane.

Poruke baštine

Prema mišljenju dr. Sanković, to je učinjeno izvanredno.

"Njihova artikulacija proizvodi poseban i atraktivan ugođaj koji se mijenja u zavisnosti od količine sunčeve svjetlosti, vremenskih prilika, doba dana i godine", naglašava dr. Sanković, dodajući da mala pozornica s gledalištem, svojom bjelinom, strukturom i oblikovanjem ostvaruje dobru artikulaciju sa starim zidovima tabije.
Prema direktorici ICOMOS-a, ove realizacije ukazuju na to da navedena kulturno-povijesna struktura posjeduje u pravilu zavidan ekonomski potencijal koji samo treba znati iskoristiti za dobrobit društva u cjelini.

No, u javnosti je bilo i negativnih reakcija u vezi s ovim rješenjem, koje se svode na zamjerku da je prostor previše moderniziran.

Prof. Sanković - Simčić kaže da će skup o kojem govorimo pokazati na koji se način uopće može gledati na integriranje starog i novog.

"Za kolegu Polića, mene i još mnoge dileme nema. Danas u BiH preovladavaju retrogradna stajališta i neuspjele integracije starog i novog. Zašto? Novu tvorevinu uvijek treba realizirati na suvremen, a ne na anakron način, ali gotovo sve što se sada radi doslovno znači degradiranje vrijednosti i poruke baštine", tvrdi prof. dr. Vjekoslava Sanković - Simčić.

Grad Sokolac uskoro u novom ruhu s noćnim osvjetljenjem



Bihać: U sklopu projekta “Održivo upravljanje turizmom jadranske baštine – HERA” koji finansira Europska unija, a sufinansiraju Vlada Unsko-sanskog kantona i Gradska uprava Bihaća, predstavnici Razvojne agencije i Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa USK-a, Vlade i Gradske uprave Bihaća, s izvođačem radova, obišli su radove na sanaciji pristupne ceste pred početak restauracije zidina srednjovjekovne utvrde Sokolac.

Prekogranični projekat

Radnici sarajevskoga poduzeća “Neimar” su prije početka samih restauratorskih radova na zidinama srednjovjekovne utvrde Sokolac sanirali pristupnu makadamsku cestu koja vodi do nje. Uz ravnatelje Razvojne agencije USK-a i Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa USK-a Eldina Begića i Amira Kadića te savjetnika gradonačelnika Bihaća Adnana Kulenovića, otvaranje radova na Starome gradu Sokolac obišao je i ministar građenja, prostornoga uređenja i zaštite okoliša u Vladi USK-a Tahir Nuhić. Razvojna agencija USK-a ovaj prekogranični projekat provodi zajedno s 18 partnera iz osam zemalja jadranske regije. Eldin Begić, v.d. ravnatelja Razvojne agencije USK-a, kaže kako će u okviru projekta “HERA” biti restaurirane zidine. Na Stari grad bit će dovedene struja i voda kako bi se mogao izgraditi i ugostiteljski objekat, kako bi se izgradila nužna turistička infrastruktura. “Osim same rekonstrukcije Staroga grada, iznimno je značajno što ćemo sa svim partnerima kreirati zajedničku turističku ponudu”, kaže Begić.

Obogatiti turističku ponudu

U Gradskoj upravi Bihaća drže kako će restaurirana srednjovjekovna utvrda Sokolac značajno obogatiti kulturnu ponudu i doprinijeti razvoju kulturnog turizma. Adnan Kulenović, savjetnik gradonačelnika Bihaća, kaže kako je Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom od prvog dana aktivno i na praktičan način uključena u ovaj projekt.

“Do sada smo sudjelovali u pripremljenim radovima čišćenja ove lokacije, sufinancirali izradu glavnoga projekta konzervatorsko-restauratorskih radova, a koji su prethodili izradi tenderske dokumentacije i konačnom odabiru izvođača radova”, kaže Kulenović i dodaje kako je Gradska uprava finansirala i geodetska snimanja pristupnih cesta od urbanoga dijela MZ-a Sokolac do same kule staroga grada i izdala urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu.

Prva faza restauratorskih i konzervatorskih radova bi trebala biti okončana za tri mjeseca. Pristup i položaj same utvrde iziskuje zahtjevan rad i mnogo sredstava. Zidine su u derutnom stanju, ali će unatoč tomu, izvođači radova, koji su za EU uspješno obnovili i stari grad u Stocu, učinkovito odgovoriti i ovoj zadaći koju je pred njih postavio investitor.

(Dnevni list)

Aladža je simbol ljepote ljudske duše

Aladža džamija, spomenik neizmjerne umjetničke, kulturne i historijske vrijednosti koji je do temelja srušen u ratu, uskoro će ponovo krasiti Foču.



"Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovako mjesto još nisam vidio", najljepši je zapis koji je o Aladža džamiji u Foči napravio Evlija Čelebija, a koji je stajao zapisan na trijemu Šarene džamije. Spomenik neizmjerne umjetničke, kulturne i historijske vrijednosti, koji je do temelja srušen u posljednjem ratu, uskoro će ponovo krasiti grad na Ćehotini i Drini.

Aladža (Šarena) džamija, jedan od najvrjednijih nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini, niče iz pepela, na mjestu na kojem je nekada bila. Goraždanski muftija Remzija ef. Pitić kaže kako oko izgradnje Aladža džamije postoji širi konsenzus.

"Ne bih rekao da je to samo bošnjačka priča, priča Islamske zajednice. Aladža jeste nešto što je nacionalno blago, jer to je vrhunac osmanske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Ona, zapravo, i nastaje u tom zlatnom dobu sultana Sulejmana 1549. godine, kada je već mimar Sinan sa svojim najboljim djelima stupio na scenu i kada se gradi Sulejmanija džamija u Istanbulu, i onda kruna onoga što osmanska arhitektura ima - Selimija džamija u Ederinama. Aladža džamiju u Bosni i Hercegovini stavljamo na vrh osmanske arhitekture, zbog njenih gabarita, simetrije, posebno zbog onoga kako je bila oslikana. Imamo mi, naravno, mnogo drugih objekata iz tog perioda, ali nijedan nije tako satkan u potpuno, rekao bih, idealnoj simetriji, koliko je to moguće bilo uraditi u ta doba."

Izgradnja i obnova ovog vjerskog objekta počela je krajem prošle godine, zahvaljujući Generalnoj direkciji vakufa Turske, koja ovaj projekat finansira s oko pet miliona konvertibilnih maraka (oko 2,5 miliona eura).

Iako je namjera bila izgraditi Aladžu autentičnu kakva je nekada bila, izvorni oblik simbolu Foče bit će teško vratiti, zbog razlike u načinu i tehnikama gradnje te stanja kamena iz istih majdana iz kojih je prvobitno građena.

"Aladža je danas više od jednog objekta, i onog najznačajnijeg arhitektonskog u Bosni i Hercegovini, pa i u samoj Foči. Ona je simbol ljudske ljepote i ljepote ljudske duše, koja može, kada pokaže iz sebe ono najbolje što ima, sagraditi nešto takvo kakva je Aladža bila. Naravno, mi je sada, ovog trenutka, ne možemo izgraditi identičnom kakva je bila, jer originali se grade jednom i neponovljivi su", ističe muftija goraždanski.

Što bliže autentičnom izgledu

"Međutim, kompletna ekipa okupljena oko te priče, Vakufska direkcija Republike Turske i naša Vakufska direkcija u Sarajevu, svi izvođači radova, nadzor koji Islamska zajednica ima od početka i, naravno, državne institucije zadužene za praćenje izgradnje takvih objekata, mi činimo sve da ona bude najbliža tom svom autentičnom, izvornom obliku. Nadamo se da ćemo rokove ispoštovati, iako stalno ponavljamo da je to kompleksan, vrlo zahtjevan projekat u svim segmentima i da njegova gradnja, što se nas tiče, ne zahtijeva nikakvu brzinu."

Kako kaže goraždanski muftija, bolje je raditi onako kako je projekat predvidio, "u lahkoj atmosferi, bez ikakvog pritiska, jer preciznost koju Aladža zahtijeva ne trpi takvo nešto".

"To su ta nastojanja da bude najbliža samoj sebi, svom autentičnom izgledu. U tom kontekstu smo insistirali na činjenicama da se kamen treba vaditi otprilike iz istih majdana, odnosno mjesta odakle je prvi put vađen kada se Aladža gradila, sa lokaliteta Miljevine i Slatine, i, naravno, da se pokuša što više ugraditi njenih starih fragmenata koji su upotrebljivi. Nažalost, nema ih puno, ali ćemo učiniti sve da i oni budu sastavni dio Aladža džamije, tamo gdje se procijeni da im je mjesto."

"Trenutno se radi na pripremi trijema džamije, dakle tih lukova i ulaznih kupola na trijemu i stizanje munare sa zidovima koji su već na devetom metru, i to bi bilo to za ovu godinu. Treba sve malo da se slegne - i u nama, i na samoj Aladži, a onda, ako Bog da, na proljeće krenuti s boljom dinamikom, bolje pripremljeni nego što smo bili u ovom periodu. Razumijem da ovako kompleksan projekat nije mogao biti ni organizacijski dobro spreman u svim segmentima i ovih dana se intenzivno bavimo tim nedostacima koje smo uočili."

Novac za izgradnju Aladže je obezbijeđen, a procjene su da bi, ukoliko sve bude išlo svojim tokom, ona trebala biti završena u naredne dvije godine.

Aladža će imati svoj život

Na pitanje ko će pohoditi džamiju ako se zna da u Foči ima veoma malo Bošnjaka, muftija odgovara: "Mislim da je to pitanje na koje u ovom trenutku teško da iko može dati pravi odgovor. Mi u Islamskoj zajednici smo sebi dali u zadatak da svi objekti, džamije, mesdžidi, tekije i svi drugi objekti koji su srušeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu budu izgrađeni, i to je taj prvi korak. Taj zadatak smo još malo priveli kraju, nije nam ostalo puno. Ostalo je još nekoliko kapitalnih objekata na području goraždanskog muftijstva: Sinan-pašina džamija u Čajniču i Arnaudija džamija u Rogatici."

S druge strane, tokom izgradnje Aladže do sada nije bilo nikakvih poteškoća.

"Mislim da su i ljudi pravoslavne vjeroispovijesti koji žive u Foči, i koji su bili svjedoci ili čak učestvovali u njenom rušenju, u neka doba vjerovatno sa sobom napravili neku vrstu obračuna, da su to uradili džaba i da im to nije trebalo. Dakle, Aladža se gradi u dobrom ambijentu, sigurnosnom i svakom drugom. Mislim da su građani Foče prihvatili tu činjenicu da im Aladža treba. Ako vam kažem da smo mi za ovih godinu i četiri-pet mjeseci doveli oko 1.400 ljudi koji su obišli Foču, Aladžu, i to dovoljno govori, jer svi oni to sa zadovoljstvom čine. Stoga, Aladža će imati svoj život, a kakav - to zavisi isključivo od nas", zaključuje muftija goraždanski.



Kao prva džamija na prostoru Bosne i Hercegovine, izgrađena u klasičnom osmanskom stilu, Aladža džamija u Foči izgrađena je 1549. godine, a izgradio ju je jedan od bliskih saradnika čuvenog osmanskog graditelja Mimara Sinana, Hasan Nazir. Kasnija gradnja džamija temeljena je na ideji Aladže.

Iako uvrštena na svjetsku listu kulturne baštine UNESCO-a, u potpunosti je srušena u augustu 1992. godine. Ostaci ovog remek djela svjetske arhitekture pronađeni su na dvije lokacije, nedaleko od lokaliteta gdje se nekada nalazila.

Ispod šuta, otpada i ostataka nacionalnog spomenika nađena su tijela ubijenih Fočaka.

[/i]

Obnovljen Most Mehmed-paše Sokolovića

Okončani su radovi na obnovi čuvenog Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, a na proljeće će biti i svečano otvaranje.

Radovi na obnovi Mosta preko Drine, na istočnoj granici Bosne i Hercegovine, trajali su tri godine, a njihova vrijednost se procjenjuje na gotovo deset miliona konvertibilnih maraka (blizu pet miliona eura).

Projekt je finansirala Vlada Turske, a izvođač radova je građevinska firma ER-BU, koja je prije nekoliko godina bila izvođač radova na ponovnoj izgradnji Starog mosta u Mostaru, prenosi Anadolija.

Višegradski most jedan je od najznačajnijih kulturno-historijskih spomenika u BiH i na Balkanu iz perioda Osmanskog carstva, a građen je u periodu od 1571. do 1577. godine.

Most Mehmed-paše Sokolovića, koji je djelo jednog od najvećih osmanskih arhitekata Mimara Sinana, nalazi na listi svjetske baštine UNESCO-a od 2007. godine.

Direktor TIKA-e u BiH Huseyin Sanli podsjetio je da je TIKA OD 1995. godine do danas u BiH realizirala više od 700 projekata.

"Od njih je najvažniji i najskuplji projekat obnove Mosta Mehmed-paše Sokolovića. Most je jedan od najvažnijih objekata koji smo restaurirali u BiH uzimajući u obzir njegovu historijsku ali i materijalnu vrijednost", rekao je Sanli za Anadoliju.

Podsjetio je da je protokol o restauraciji potpisan 2010. godine, a godinu kasnije je potpisan ugovor za izvođačima, dok su sami radovi na obnovi počeli u aprilu 2013. godine te da je njegova vrijednost procijenjena na gotovo deset miliona maraka.

Značaj mosta

Sanli je kazao i to da je posljednja restauracija urađena 1961. godine.

"Most je važan za Višegrad, BiH ali i Balkan. Kao što znate i knjiga Ive Andrića je dobila ime po ovom Mostu. Na Mostu su urađene glavni stubovi prema dotoku vode na kojoj je Most i izgrađen. Također, urađeni su i svi arhitektonski radovi kao i ulazi na Most sa obje strane. Urađeni su i kameni podovi po kojima će građani šetati, ali i okolina gdje se Most nalazi", istakao je Sanli.

Naglašava da su u decembru završeni svi radovi na obnovi ovog historijskog objekta te da ostaje samo kontrola već urađenih radova.

"Ako bude suđeno planiramo na proljeće 2016. svečano i otvoriti obnovljeni Most. Tačan datum ne znamo ali najvjerovatnije će biti u maju. Želim reći da smo završili sa radovima", poručio je Sanli.

"Ostali su samo još i neki radovi na uređenju okoline. Do marta se neće ništa raditi, a nakon toga ćemo krenuti u kontrolu objekta", pojasnio je Sanli.

Most Mehmed-paše Sokolovića spaja obale rijeke Drine u Višegradu, u blizini granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela osmanske arhitekture u razdoblju od 15. do 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini.

Izgrađen je po naredbi Mehmed-paše Sokolovića, osmanskog velikog vezira od 1565. do 1579. godine, koji je bio porijeklom iz Bosne.

Most je postao svjetski poznat i zahvaljujući romanu "Na Drini ćuprija" za koji je bh. pisac Ivo Andrić 1961. godine nagrađen Nobelovom nagradom za književnost.

Most Mehmed-paše Sokolovića je u 20. stoljeću dobio i svoje krvave obrise. Tokom Drugog svjetskog rata, ali i tokom rata u BiH 90-tih godina prošlog stoljeća, Bošnjaci su ubijani na tom mostu i bacani u Drinu, što potvrđuje i činjenica da su prilikom povlačenja vode iz jezera Perućac pronađeni posmrtni ostaci nekoliko stotina osoba.

[/i]

Traže se odgovori: Objekat u izgradnji narušava Staru pravoslavnu crkvu i Baščaršiju u cjelini



Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (KONS) je na posljednjoj sjednici, između ostalog, raspravljala o slučaju gradnje objekta kod Stare pravoslavne crkve.
Naime, u neposrednoj blizini Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji u Sarajevu, odnosno Crkve svetih arhanđela Mihaila i Gavrila, gradi se objekat koji je u direktnom kontaktu sa cjelinom spomenutog nacionalnog spomenika.

"Objekat svojim gabaritima, izgledom, a posebno visinom koja u ovom trenutku nadmašuje visinu zvonika crkve, u potpunosti ugrožava historijsku cjelinu Stare pravoslavne crkve. Međutim, on ugrožava i ambijentalnu cjelinu sarajevske čaršije koja je također nacionalni spomenik koji teži biti na listi UNESCO-a", rečeno je iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Komisija je odlučila da hitno pošalje dopise Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, Federalnom ministarstvu prostornog uređenja, Općini Stari Grad, Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo pa čak i policiji, kako bi se utvrdilo da li je za objekat izdato bilo kakvo odobrenje i ko ga je eventualno izdao.

Ukoliko se ispostavi da je odobrenje izdato, iz Komisije će tražiti da odobrenje bude stavljeno van snage budući da su dimenzije i forma objekta u potpunom neskladu s mjerama zaštite propisane za ambijentalnu cjelinu Baščaršije i za cjelinu Stare pravoslavne crkve.

klix.ba

Prestrasno ali drago mi je da je neko reagovao i sto ce, nadam se, zaustaviti dalju gradnju ovog objekta. Samo se postavlja pitanje sta se do sada cekalo da se pokrene pitanje o tome ko je izdao dozvolu za ovo i zasto se dozvolilo da gradnja odmakne ovoliko da bi se reagovalo?

Skandalozno! Neko će morati odgovarati za bahatost koja je sve češća pojava u ovom društvu. Veliko je pitanje da li je i ko je dao dozvolu za izgradnju objekta

Saopštenje za javnost povodom izgradnje objekta u ulici Mula Mustafe Bašeskije

Povodom medijskih pisanja o gradnji novog objekta u ulici Mula Mustafe Bašeskije bb, nakon najave Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH da će zatražiti od nadležnih da preispitaju odluku o gradnji objekta koji bi mogao ugroziti nacionalni spomenik Stare pravoslavne crkve, upućujemo sljedeće saopćenje:

Općina Stari Grad Sarajevo je, putem Službe za urbanizam, na zahtjev stranke “Seed” d.o.o. Sanski Most, 08.01.2013. godine izdala urbanističku saglasnost za izvođenje radova izgradnje zamjenskog poslovnog objekta hotela, na mjestu dva matična objekta koji su bili u ruševnom stanju, u ulici Mula Mustafe Bašeskije bb.

Uviđajem na licu mjesta, kao i uvidom u kopije katastarskog plana, ustanovljeno je da se na predmetnoj lokaciji nalaze dva objekta koji su znatno porušeni i ne mogu služiti svojoj svrsi. Kako se predmetna lokacija nalazi na obuhvatu Regulacionog plana “Baščaršija” usvojenog 1975. godine, iz Službe je zatraženo stručno mišljenje Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo o mogućnosti izdavanja urbanističke saglasnosti.

Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo je dao mišljenje da je potrebno zatražiti saglasnost od Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, što je Služba za urbanizam i učinila.

Pomenuti Zavod dao je saglasnost na dostavljeni idejni projekat i zatražio da investitor koriguje projekat tako da objekat gabaritima potpuno odgovara, a stilom korespondira sa postojećim objektom i mikrolokacijom. Nakon toga investitor je dostavio korigovani idejni projekat koji zadovoljava uvjete Regulacionog plana i poštuje uvjete ambijenta.

Nadalje, održane su dvije usmene rasprave na kojima su građani-komšije dali svoje sugestije na predočeni Idejni projekat o čemu je upoznat investitor koji je nakon toga ponovo izvršio korekcije projekta.

Na osnovu svega navedenog, Služba za urbanizam Općine Stari Grad zaključila je da se može udovoljiti zahtjevu stranke i izdati urbanistička saglasnost.

U odobrenju za građenje koje je Općina Stari Grad Sarajevo, putem Službe za urbanizam, izdala investitoru “Seed” d.o.o. Sanski Most, jasno je definisano da radovi moraju biti izvedeni prema Glavnom projektu urađenom prema Zakonu o prostornom uređenju, te Idejnom projektu koji je sastavni dio urbanističke saglasnosti, kao i da radovi mogu početi tek nakon što odobrenje za građenje postane punovažno – što je također ispoštovano.

Firma “Booc” koja je izvođač radova na predmetnoj lokaciji prijavila je početak gradnje objekta 15. jula, 2015. godine. Građevinski inspektori Sektora za inspekcijske poslove Općine Stari Grad Sarajevo su 28.decembra, 2015. godine izlazili na teren i konstatovali da se radovi izvode u skladu sa izdatim odobrenjem.

Uposlenici Službe za urbanizam Općine Stari Grad Sarajevo, u četvrtak, 04.02.2016. godine, izlazili su na teren, te obavili razgovore sa investitorom. Uvidom u stanje na gradilištu, konstatovano je da se objekat gradi u dozvoljenim gabaritima, a investitoru je naložena izrada geološkog nalaza koji će to potvrditi.

starigrad.ba

Stećci uvršteni na Listu svjetske baštine UNESCO-a

Komitet UNESCO-a danas je na prestižnu Listu svjetske baštine uvrstio stećke na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije.

Informaciju o dugo očekivanom uvrštavanju za Klix.ba potvrdio je Adil Osmanović, ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine. O tome je odlučio Komitet koji čini 21 zemlja članica UNESCO-a u sklopu 40. zasjedanja koje se održava od 10. do 20. jula u Istanbulu.

Osmanović je u razgovoru za Klix.ba rekao da je ovo izuzetan uspjeh koji je rezultat dugogodišnjeg rada eksperata iz četiri zemlje.

"Znamo da je stećak jedinstven kulturni fenomen koji je nastao kao odgovor na neupitnost prolaznosti vremena. Nakon turbulentne prošlost našeg regiona stećci su nas ponovo ujedinili i dokazali da je kultura iznad politike i da gradi mostove među narodima", rekao je Osmanović.

On je istakao kako je ovo od velikog značaja za našu zemlju s obzirom na to da je riječ o trećem kulturnom spomeniku koji je upisan u svjetsku kulturnu baštinu nakon mosta Mehmed-paše Sokolovića i Starog mosta u Mostaru.

"To će osnažiti turističku ponudu BiH. Na nama je sada da uspostavimo dobro upravljanje tim objektima i da se na jedan drugačiji način prema njima ophodimo", zaključio je Osmanović.

U novembru 2009. godine Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Hrvatska odlučile su zajednički početi rad na izradi nominacijskog dokumenta da bi ti jedinstveni spomenici postali dio svjetske baštine.

Za upis na Listu svjetske baštine predloženo je 30 nekropola, od toga 22 iz BiH, po tri iz Crne Gore i Srbije te dvije iz Hrvatske. BiH ima najveći broj stećaka - približno 60.000, u Hrvatskoj ih je blizu 4.400, u Crnoj Gori 3.500 i u Srbiji 4.100. Naziv nominacije je “Stećci - srednjovjekovni nadgrobni spomenici”.

klix.ba

O najstarijem srednjovjekovnom gradu u BiH niko ne brine



Jedna od najočuvanijih srednjovjekovnih tvrđava u Bosni i Hercegovini je ona u Srebreniku. Pisani tragovi govore da se stari grad Srebrenik prvi put spominje 15. februara 1333. godine, a značajno je istaći da je bio i dom bosanskog bana Stjepana Kotromanića sve do njegove smrti 1353 godine.

"Tog datuma, 15. februara, u Srebreniku bosanski vladar ban Stjepan II primio je delegaciju Dubrovačke republike i tom prilikom potpisao jedan veoma važan ugovor, važan sa aspekta međunarodnopravnih odnosa" – kaže za Faktor profesor Edin Mutapčić.

Gubitak na značaju

U vojničkom smislu, stari grad Srebrenik će doći do izražaja i tri decenije kasnije. Naime, u borbi za svoj miraz mađarski kralj Lajoš 1363. godine je krenuo u vojni pohod na Bosnu s ciljem da prodre u njenu unutrašnjost. Prvo je doživio poraz kod grada Sokol na Plivi, a zatim i pod zidinama Srebrenika.

"Srebrenik i u narednom periodu predstavlja značajnu odrednicu u bosansko-ugarskim odnosima. Srebrenik će jedno vrijeme biti pod ugarskom vlašću, međutim padom srednjovjekovne bosanske države i Srebrenik je kratko došao pod osmansku vlast. No, već 1464. godine, tadašnji mađarski kralj Matija Korvin uspio je, između ostalog, zauzeti i Srebrenik. On je činio jednu predstražu daljnjem osmanskom osvajanju i tako će biti sve do kraja druge decenije narednog, 16. stoljeća" – govori Mutapčić.

Nikada nije imao status kasabe, kaže Mutapčić, nego mu je ostao status varoši, urbanitet nestaje i sve više poprima oblike ruralne sredine i takav će ostati sve do sredine 20. stoljeća, kada se četiri kilometra na udaljenosti od starog grada Srebrenika, u dolini rijeke Tinje razvija jedan novi centar, današnji grad Srebrenik koji, zahvaljujući prije svega pruzi Brčko – Banovići, a zatim i putu Županja – Tuzla – Sarajevo, dobija na značaju.

Neiskorišteni turistički potencijal

Prije više od pola stoljeća Hamdija Kreševljaković je konstatirao dvije značajne odlike Srebrenika: da je to jedan od najutvrđenijih, ali i jedan od najočuvanijih bosanskohercegovačkih srednjovjekovnih gradova. Upravo činjenica o nestanku urbaniteta u neposrednoj blizini starog grada pozitivno je uticala da ova utvrda ne bude predodređena za izvor kamena za neka bliža naselja, a što se dogodilo sa mnogim našim gradovima.

Uprkos svemu ovome, stari grad Srebrenik nije iskorišten u kapacitetu koji posjeduje. Nedostatak infrastrukture, počevši od mokrog čvora, prilaznog puta i mnogih drugih elemenata ne čine ovaj stari grad privlačnim turističkim mjestom.

"Nadam se da će uskoro biti volje da ovaj neprocjenjivi biser, jedan od najznačajnijih spomenika, bude ne samo nešto u čemu će rijetki posmatrači uživati, nego da će to biti turistički raj koji će stanovništvu ovog područja donositi i ekonomsku dobit. Međutim, do tog trenutka potrebno je mnogo raditi" – kaže na kraju razgovora Edin Mutapčić.

(Faktor.ba)