Trgovina je u XX stoljeću doživjela prave revolucionarne promjene. Najprije nastaju robne kuće, kao posljedica nastanka srednje klase, i to se smatra ''Prvom revolucijom u trgovini''.

Zbog masovnosti svoje pojave, one su u to vrijeme udarile temelj moderne trgovine kakvu danas poznajemo.

Pedesetih godina XX stoljeća, kao rezultat širenja bogatstva na većinu stanovništva, nastaju superete (površine do 400m²), supermarketi (400-2.000m²)i hipermarketi (preko 2.000m²) koji su nudili veliki izbor robe po principu samousluživanja.

Samouslužni objekti predstavljaju ''Drugu revoluciju u trgovini''.

Sedamdesetih godina XX stoljeća nastaju višefilijalne trgovinske korporacije, a posebno trgovački centri, čime započinje ''Treća revolucija u trgovini''.

Oni predstavljaju koncentraciju veleprodaje, maloprodaje i pratećih djelatbosti na jednom mjestu. U okviru jednog trgovačkog (shopping) centra posluje na desetine maloprodajnih objekata (klasičnih prodavnica, samousluga, robnih kuća, super i hipermarketa) kao i uslužni, ugostiteljski, sportski, kulturni i zabavni objekti. Veliki trgovački centri grade se po obodima gradova i dosežu površinu i preko 100.000 m², što omogućuje ogromnu koncentraciju prometa na jednom mjestu.

Trgovački sistem distribucije

Zadatak distributivnih kanala je da proizvod od proizvođača dostave do nas potrošača. Razlog tome je što mi kao potrošači ne možemo otići direktno kod proizvođača i kupiti jedan proizvod koji nam je potreban. Najprije, jedna velika veleprodaja kupuje velike količine proizvoda i plasira u neke distributivne centre koji ih dostavljaju do maloprodajnih objekata, gdje konačno, mi potrošači dolazimo i kupujemo proizvod koji želimo. Na cijelom tom putu do nas, proizvod je promijenio jednu jedinu karakteristiku, a to je cijena.

Mi potrošači plaćamo cijenu uvećanu za sve troškove i marže veleprodaje i maloprodaje, kao i samu reklamu proizvoda.