Re: Ekonomija | Economy

Potpredsjednik Privredne komore Federacije BiH Jago Lasić istaknuo je danas u Mostaru kako je BiH od septembra prošle godine u konstantnom padu proizvodnje.
"Vrijeme je, ako već nismo zakasnili, da se okrenemo proizvodnji", istaknuo je Lasić. Smatra kako bi BiH trebala zaustaviti zaduživanja za konsolidaciju javne potrošnje. "Bojim se da će prevelika zaduženja u javnom sektoru suziti prostor za zaduživanja za razvoj jer mi se možemo zadužiti do 60 posto BDP-a, a sada smo zaduženi oko 41 posto", istaknuo je Lasić.

"Sanaciju javnog sektora trebalo bi uraditi kroz radikalno rasterećenje bruto plaća i time privući investicije i povećati zaposlenost. Predlaže da se ide na uvođenje dvojne stope PDV-a s time da se osnovne životne namirnice i lijekovi smanje na 5 posto, pa da se onda izračuna kolika bi stopa bila za ostale potrebe.

Lasić ističe kako bi se reformom poreznog sektora mogle otkloniti osnovne makroekonomske neravnoteže u BiH, a to su visok vanjskotrgovinski deficit, visoka razina potrošnje, niska razina investicije i velika nezaposlenost.

Lasić vlastima sugerira uvođenje privremenih mjera zabrane uvoza određenih roba. "Mi imamo pravo na uvođenje tih mjera u slučaju ugroženosti platne bilance zemlje", istaknuo je Lasić, dodavši kako BiH ima ugroženu platnu bilancu radi prevelikog uvoza. Te mjere, navodi Lasić, treba uvesti za one proizvode kojih imamo u BiH u dovoljnoj količini, kao što su paradajz, paprika, krastavac, kupus, krompir, kruška, jabuka, šljiva, grožđe i dr.

Lasić ističe kako već 5 godina upozorava na nužnost uvođenja spomenutih mjera, te je za njihovo neuvođenje okrivio lobije u BiH koji su, prema njegovim riječima, prisilili vladu da ne uvede spomenute mjere.

Naveo je i to kako je u BiH do izražaja došla nekompetentnost određenih ljudi potkrepljujući to činjenicom da je proizvodnja pala za 10,5 posto, da je izvoz pao za 10,5 posto, da deficit raste za 15 posto i da se broj nezaposlenih povećava.

Predsjednik Privredne komore Kantona Sarajevo (PKKS) Kemal Grebo smatra da su industrijske zone dobar povod za osnivanje većeg broja industrijskih preduzeća i dobra šansa za ekonomski napredak, ali da bi, prije svega, njihovo funkcioniranje trebalo urediti zakonom.

"Dakle, nemamo zakon o industrijskim zonama. Mi imamo praktično industrijske zone na papiru i zovemo ih industrijskim zonama, ali one ne fuinkcioniraju kao industrijske zone u svijetu. To znači da firma koja posluje unutar industrijske zone u odnosu na firmu koja posluje van te zone mora ima povoljnije uvjete za poslovanje, a to se upravo treba riješiti zakonom o industrijskim zonama", rekao je Grebo za Fenu.

Istaknuo je, na primjer, da na trenutno u Hrasnici veliki broj kompanija radi u industrijskoj zoni, ali da se mora postaviti pitanje da li je to zaista industrijska zona i kako se njom uopće upravlja.

U inozemstvu su, kako kaže, industrijske zone organizirane tako što su svi učesnici unutar te zone praktično dioničari u firmi koja se zove industrijska zona i koja daje servis svim firmama koje rade u njenom sastavu.

Da bi se to pitanje riješilo kako treba, smatra on, najvažnije je napraviti jednu inventuru stanja u industrijskim zonama.

"To znači da znamo šta imamo od industrijskih zona, u kakvom je stanju infrastruktura, u kakvom su stanju objekti, koj je vlasnik i šta trenutno radi u tim tzv. zonama. Treba formirati stručnu grupu na nivou Kantona i dati joj jedno vrijeme da ona napravi tu jednu inventuru", dodao je Grebo.

Aktuelna vlast, prema njegovim riječima, poduzela je određene aktivnosti po pitanju industrijskih zona na području općina Hadžići, Ilidža, Ilijaš i Vogošća, ali, nažalost, kad se pogledaju ukupna ulaganja i u odnosu na prijeratni period to je nemjerljivo i ne može se uporediti.

Prije 1991. godine, kako kaže, imali smo 172 hiljade zaposlenih u privredi i najveći dio tih ljudi je radio u industrijskim zonama, a danas imamo oko 70 hiljada zaposlenih u privredi i jako mali broj zaposlenih u industrijskim zonama.

Grebo je ocijenio da bi dobro bilo sagledati realne mogućnosti da se maksimalno iskoriste postojeće industrijske zone, jer su one "razvojna šansa".

"Ja sam uvjeren ako se utvrdi da je nešto od tih zona u vlasništvu države i ako bi država dala to besplatno onima koji namjeravaju pokrenuti proizvodnju da bi to imalo itekako veliki efekt. Mi bi sigurno imali pojavu osnivanja većeg broja industrijskih firmi, povećao bi se broj zaposlenih, a na kraju krajeva povećali bi se i budžetski prihodi u KS-u", kazao je Grebo Feni.

BiH je u prva četiri mjeseca 2012. godine uvezla 26.723 tona svježeg povrća u vrijednosti 24,8 miliona KM, a po svemu sudeći, do kraja godine biće premašena lanjska uvozna vrijednost povrtarskih kultura od 61 miliona KM.

Potpredsjednik Udruženja proizvođača povrća Republike Srpske Rade Jovičević ubijeđen je da bi povrtari mogli potpuno da podmire potrebe Srpske, čak i kada ne bi uvezli ni kilogram povrća.

Jovičević je istakao da problem predstavljaju slučajevi uvoza povrća koje se, nakon što uđe u BiH, prodaje kao domaći proizvod.

Predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Vladimir Usorac rekao je da se domaće tržište ne može zatvoriti, ali da problem vidi u tome što se uvoze značajne količine nekontrolisanog povrća.

Prema njegovim riječima, uvezeno povrće često nema potvrde da je bezbjedno, odnosno da nisu poznati njegovo porijeklo i ispravnost, a završi na tržnicama i u prodavnicama gdje ga kupuju građani.

Mnogo je faktora koji utiču na izbor budućeg zanimanja i škole, i veoma je važno da mladi prilikom upisa u srednje škole i na fakultete sagledaju lična interesovanja i sposobnosti, kao i da se informišu o stanju na tržištu rada, odnosno o suficitarnim i deficitarnim zanimanjima jer je poznat problem neusklađenosti obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada, kažu u Federalnom zavodu za zapošljavanje (FZZZ).

Naime, svake godine se kroz obrazovni sistem proizvode kadrovi za kojima ne postoji potreba na tržištu rada, i koji su zbog toga, a bez obzira na stručnu spremu, primorani provesti duži period na birou za zapošljavanje ili raditi poslove za koje nisu školovani. S druge strane, obrazovne institucije ne uspjevaju odgovoriti na potrebe poslodavaca i pripremiti buduće stručne osobe koje su im zaista potrebne i čija su zanimanja deficitarna.

Prema podacima FZZZ, na evidencijama nezaposlenih u martu ove godine najbrojnija su bila zanimanja: KV i VKV -prodavač, automehaničar, bravar; SSS - ekonomski tehničar, maturant gimnazije, mašinski tehničar, medicinska sestra; VŠS - ekonomista, pravnik, nastavnici (raznih smjerova) i VSS - diplomirani ekonomist i diplomirani pravnik.

Relativno je visok broj nezaposlenih pravnika i ekonomista, ali su to profesije koje se najkraće zadržavaju na biroima.

Najtraženija zanimanje na svjetskom, ali i na bh. tržištu rada ostaju zanimanja koja se vežu za IT sektor - diplomirani inženjer informatike i elektronike, telekomunikacija, ali potražnja je i za farmaceutima, diplomiranim inženjerima građevine, knjigovođama. Osim toga, u BiH traženi su još i zidari, šivači i varioci.

Federalni zavod za zapošljavanje je u saradnji sa kantonalnim službama za zapošljavanje uspostavio sistem redovnog informiranja o profesionalnoj orijentaciji u osnovnim i srednjim školama u Federaciji BiH.

"Cilj te aktivnosti jeste informiranje učenika o značaju izbora daljnjeg obrazovanja, odnosno odabira zanimanja, te informiranja o potražnji za radnom snagom na tržištu rada," kažu u FZZZ-u.

Osim toga, s ciljem što boljeg informisanja mladih u vezi sa karijernom orijentacijom i važnosti odabira zanimanja, FZZZ je pokrenuo i internet stranicu www.abecedakarijere.ba koja nudi pregršt informacija o kretanjima na tržištu rada, koja su zanimanja suficitarna a koja deficitarna, koji fakulteti i srednje škole postoje te kako se upisati.

Na ovaj način FZZZ želi dati doprinos boljem sagledavanju svih bitnih faktora prije konačne odluke o tome koju školu izabrati, odnosno koje zanimanje.

Također, mladi pri izboru budućeg zanimanja i škole mogu posjetiti i centre za informisanje, savjetovanje i obuku (CISO) u okviru kantonalnih službi za zapošljavanje gdje im savjetodavci mogu dati korisne informacije u vezi sa profesionalnom orijentacijom i stanjem na tržištu rada.

Slovenija trenutno nije spremna da pravi velike investicije u BiH, ali su njeni privrednici voljni da ostvare što veći broj novih partnerstava s inostranim malim privrednim i trgovačkim preduzećima.

Zaključili su predstavnici slovenačke privredne komore nakon jučerašnjeg sastanka u Privrednoj komori RS na kojem su istakli zainteresovanost za sklapanje što većeg obima saradnje s malim firmama iz RS.

"Mi znamo da su energetski, trgovački, metalski i automobilski sektori uvijek od velikog značaja za ulaganja u RS i BiH, ali je sada o velikim ulaganjima u ovakve sektore nemoguće govoriti zbog trenutnih privrednih okolnosti", rekao je Matej Rogelj, predstavnik Privredne komore Slovenije.

Rogelj je bio na čelu slovenačke privredne delegacije, koja je najvećim dijelom sastavljena od predstavnika malih trgovaca i privrednika koji su došli s ciljem sklapanja partnerstava s firmama iz RS.

"Trenutno nikako ne treba zanemariti i to što je izvoz BiH u Sloveniju prošle godine bilježio rastući trend", rekao je Rogelj i podsjetio da je Slovenija do sada u BiH uložila preko 640 miliona evra čime je pozicionirana među najznačjnijim zemljama investitorima u BiH.

Jože Vencelj, predsjednik Udruženja malih trgovaca Slovenije, kazao je da se u toj zemlji sve više zatvaraju male trgovinske radnje, uglavnom porodične firme, usljed ekspanzije velikih trgovinskih lanaca.

"Oko 46.000 malih trgovaca u Sloveniji stavljeno je na marginu, te rješenje za svoj status vide u smanjenju poreza i subvencijama, ali i u boljoj saradnji s predstavnicima ove branše iz inostranstva", rekao je Vencelj.

Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore RS, podsjetio je da je Slovenija po obimu spoljnotrgovinske razmjene šesti partner RS.

"Sa Slovenijom u prošloj godini ostvarili smo 96-odstotnu pokrivenost uvoza izvozom, što je daleko iznad ukupnog prosječnog obima razmjene RS s inostranstvom, koji je prošle godine iznosio 56 odsto", podsjetio je Blagojević.

Srbija je, u poređenju sa ostalim republikama bivše SFRJ, na pretposljednjem mjestu po visini zarada radnika, iza nje je jedino Makedonija.

Prosječna aprilska plata od 377 eura, prema zvaničnom deviznom kursu 30. aprila, građane Srbije svrstava na mjesto najmanje plaćenih u cijelom regionu, sa izuzetkom Makedonije gdje je prosječna plata 334 eura - piše beogradski "Danas".

S obzirom na to da se ovi podaci o zaradama, koje je juče objavio Republički zavod za statistiku, odnose na period prije nego što je dinar počeo agresivno da slabi, nema sumnje da će, kada radnici dobiju sljedeću platu, za dobijeni novac moći da kupe još manje uvozne robe nego danas, mada će im zbog skoka mjesečnih rata za kredit ionako ostati manje novca za trošenje, ocjenjuje list.

Dok bi ova statistika uzeta izolovano pokazivala izvjestan napredak za građane, činjenica da je tokom prošle godine stopa nezaposlenosti skočila za čak 4,5 odsto, (sa 19,2 na 23,7 odsto), te da je kurs sa nivoa od 106 dinara za evro početkom 2011.godine otišao na preko 115, neutrališe bilo kakav očekivani boljitak.

"Opravdanje da je globalna kriza objektivni krivac za ovakvu socijalnu situaciju nije lako prihvatiti, ako je jasno da se s njom suočavaju i sve ostale države okruženja, pa su uprkos tome uspjele da svojim građanima obezbijede bolji standard - barem mjereno visinom plate u evrima", piše "Danas".

List ocjenjuje da je po visini zarada Srbiju "premašila čak i BiH".

Sa prosječnom zaradom od 995 eura i nezaposlenošću od 12 odsto, Slovenci su ubjedljivo prvi na listi najplaćenijih u regionu nekadašnje Jugoslavije, a slijede ih Hrvati i Crnogorci.

Srbija se i po visini nezaposlenosti nalazi iza većine komšija.

Makedonija je i tu posljednja sa astronomskom stopom nezaposlenosti od 38,5 odsto, a iza Srbije je BiH. Crna Gora, Hrvatska i Slovenija i po ovom kriterijumu su bolje od Srbije.

Prema pisanju ovog lista, ubrzani pad dinara ovog mjeseca, naročito u proteklih nekoliko dana, srpsku statistiku će u junu učiniti još sumornijom.

Ako bi se prosječna plata iz aprila preračunala u evre po današnjem kursu, ispostavilo bi se da Srbi zarađuju samo 364 eura. Dakle, ako bi plate ostale iste, pad vrijednosti domaće valute bi iz novčanika prosječnog, a zaposlenog Srbina, izbacio 13 eura, što je 1.500 dinara.

Stečajna upravnica u postupku stečaja Tvornice konfekcije 'Borac' u Zenici, Azra Škapur, potvrdila je da je preostala imovina tvornice prodata u postupku javnog nadmetanja, raspisanog 23. maja, jedinom zainteresovanom kupcu, članici 'Robota' iz Sarajeva. Za jedan milion i 51 hiljadu KM, prodato je zemljište u krugu tvornice, ukupne površine 12.455 kvadratnih metara, te proizvodno-poslovni objekat u sklopu kojeg se nalaze proizvodne hale, krojnice, pogon završne obrade, magacin, kancelarije, restoran, te oprema u kotlovnici.

Podsjećamo, ROBOT je bio jedan od zainteresovanih za gradnju šoping centra na mjestu današnjeg PSC Kamberovića polje, ali je prihvaćena ponuda aktuelnog vlasnika kompleksa. Ova kompanija pokušala je, sa partnerima iz drugog investitora, ući u Zenicu i kupnjom lokacije na Trgu rudara, ali su odustali zbog promjena "pravila igre" od strane Općine. Da li će najnovija akvizicija prostora u Raspotočju značiti da će tu niknuti jedan od prepoznatljivih prodajnih centara iz lanca ROBOT ili neki od njihovih proizvodnih pogona, pokazaće naredni mjeseci.

Vrijednost novih narudžbi koje su građevinske firme iz BiH imale u inostranstvu u prvom kvartalu ove godine u odnosu na prethodni kvartal veća je za 182,4 posto.

Prema podacima Agencije za statistku BiH, vrijednost izvršenih građevinskih radova u inostranstvu u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prethodne godine veća je za 21,6 posto.

Prema vrstama građevina, u prvom kvartalu 2012. godine, od ukupno izvršenih građevinskih radova na zgrade otpada 20,7 posto, a na ostale građevine 79,3 posto.

Od ukupne vrijednosti izvršenih građevinskih radova u prvom kvartalu 2012. godine, na zemlje Evrope odnosi se 59,4 posto, na zemlje Afrike 35,9 posto i na zemlje Azije 4,7 posto .

U zemljama Evrope u ukupno izvršenim građevinskim radovima objekti visokogradnje učestvuju sa 34,9 posto, a objekti niskogradnje sa 65,1 posto.

• Tokom Sarajevo Business Foruma najavili ste da ćete investirati u BiH, o čemu je tačno riječ?
- Mi smo, zapravo, uspostavili novu kompaniju, to je partnerstvo jordanskih firmi, a njena je svrha pravljenje velikih projekata plastenika i plantaža povrća. U okolini Mostara smo investirali oko milion eura u plasteničku proizvodnju, tako da očekujemo da će proizvodnja početi za nekoliko mjeseci. Ovdje želimo koristiti partnerstvo kompanija i iskustvo jordanskih eksperata koji će doći da asistiraju bh. kolegama koje se bave proizvodnjom povrća.

• Pošto investirate u proizvodnju povrća u BiH, planirate li to povrće izvoziti u Jordan?
- Naš cilj je, zapravo, kvantitativno povećanje proizvodnje povrća u BiH, jer BiH pojedine vrste voća i povrća uvozi, između ostalog, i iz Jordana i drugih zemalja. Zato želimo ne da BiH uvozi povrće nego da počne kupovati ono što proizvode domaće kompanije. Što se tiče uvoza u Jordan, već smo počeli uvoziti jabuke iz BiH, a uskoro ćemo početi realizirati i ugovor o uvozu drveta.

Istraživanje

• U Sarajevu su tokom SBF-a boravili predstavnici 30 jordanskih kompanija iz različitih sektora. Kakvi su njihovi planovi u BiH?
- Jordanske kompanije istražuju poslovne mogućnosti ovdje, tu su kompanije iz različitih sektora, usluge, trgovina, građevinarstvo, inženjering... Neke od njih su prvi put ovdje te zbog toga žele ovu posjetu iskoristiti za uspostavljanje kontakata sa bh. kompanijama koje će kasnije dalje razvijati i uspostavljati određene vidove saradnje.

• Kakvo je Vaše mišljenje o poslovnom okruženju u BiH?
- Poslovno okruženje je dobro, ali može biti i bolje. Tokom SBF-a imali smo priliku vidjeti nekoliko prezentacija o poslovnom okruženju, tako da smo zaključili da postoji nekoliko prepreka za poslovanje. Između ostalog, za Jordance koji žele doći u BiH prepreka su vize i duge procedure za njihovo dobijanje, također, ima određenih prepreka u pogledu transporta, cargo-prevoza, pomorskih veza itd. Identificirali smo to kao probleme i predstavili smo ih bh. vlastima pa se nadamo da će ih riješiti, ali i pored toga, mi se nastavljamo baviti biznisom, a vlasti neka rade svoj posao.

Bh. firme u Jordanu

• S obzirom na to da je Evropa u krizi, mislite li da se bh. kompanije trebaju više okrenuti Bliskom istoku?
- Zašto ne, Sarajevo Business Forum, na kojem su diskutovali biznismeni iz cijeloga svijeta, bio je dobra prilika za ostvarivanje multilateralnih i bilateralnih veza između privrednika. Ja bih, također, bio sretan da bh. kompanije dođu u Jordan i započnu biznis, mi možemo pokazati da je Jordan tržište koje može donijeti dobrobit i jednoj i drugoj strani.

Ulazak Hrvatske u Evropsku uniju naredne godine cijeloj regiji će donijeti promjene u načinu, a možda i mjestu, poslovanja pojedinih kompanija.
Tako su već neke hrvatske kompanije najavile da će svoju proizvodnju iz Hrvatske preseliti u BiH ili Srbiju iz razloga što će im novi trgovinski režim povećati troškove izvoza na regionalno tržište.

Međutim, hrvatski privrednici još nisu spremni da se odreknu zajedničke zone slobodne trgovine CEFTA, pa vrše pritisak na svoju vladu da im i nakon ulaska Hrvatske u EU zadrži trgovinski režim CEFTA, dok se tome protive bh. privrednici jer će se za njih istovremeno primjenjivati trgovinski režim EU, kao i sanitarne, fitosanitarne i veterinarske mjere koje se primjenjuju na uvoz određenih proizvoda na područje EU iz trećih država, uključujući i BiH.

"Očito da članstvo Hrvatske u EU donosi značajne promjene trgovinskog režima između dviju zemalja. Međutim, sukladno proceduri koja je bila primijenjena u slučaju Hrvatske (i Makedonije) prilikom zadnja dva proširenja EU (2004. i 2007), doći će do pokretanja konzultacija, odnosno pregovora o izmjeni trgovinskih protokola SSP-a koje je EU sklopila s BiH (ali i Albanijom, Crnom Gorom, Makedonijom i Srbijom), kako bi se uzelo u obzir pristupanje Hrvatske Europskoj uniji i zadržali trgovinski tijekovi između dvije zemlje, odnosno između Hrvatske, kao dijela EU, i BiH te kako bi se međusobna trgovina mogla i dalje nesmetano razvijati", kažu u uredu za trgovinsku politiku RH.

Konsultacije će voditi Evropska komisija, a hrvatska Vlada je već počela vršiti pritisak na ovo tijelo kako bi izlobirala bolju poziciju za svoje proizvođače. Istovremeno, prije mjesec je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH održao sastanak sa privrednicima o ovoj temi te kako bi zajednički pronašli rješenja za problem koji bi mogao nastati ulaskom susjeda u EU.

Najavu hrvatskih kompanija da će seliti proizvodnju mnogi smatraju pregovaračkom taktikom kako bi izvršile pritisak na Vladu RH da u Bruxellesu osigura prijelazno razdoblje kada je riječ o CEFTA, jer tu su interesi hrvatskih firmi, pogotovo iz prehrambene branše, zaista veliki.

"Ono što nama u Redakciju Lidera dolazi kao nekakav signal to je da dio firmi ipak seli proizvodnju drugdje, ne samo zbog CEFTA nego i možda zbog prevelikih troškova, preskupe radne snage u Hrvatskoj, u odnosu na sve ostale komparativne prednosti. Međutim, one informacije koje do nas dolaze kažu da je ipak odredište Srbija a ne Bosna i Hercegovina. Možda će dio manjih poduzetnika ići prema BiH, ali činjenica da je Srbija veće tržište - koliko god tamo ekonomska situacija isto tako nije naročita - upućuje na to da će to tamo ići. Evo, najnovija vijest je da je vlasnik Vindije iz Varaždina pred potpisivanjem ugovora o kupovini jedne tvrtke u Srbiji", kaže glavni urednik zagrebačkog poslovnog lista Lider Miodrag Šajatović.

Činjenica je, ako se čuje da neko seli proizvodnju, čuje se Srbija, manje BiH. Neki su spominjali Kraš, koji ima fabriku Nada u Prijedoru, da vrlo lako može povećati proizvodnju u BiH a smanjiti u Hrvatskoj, što je također posljedica ulaska Hrvatske u EU. Međutim, ono što je sigurno, takve odluke će se donositi u zadnji trenutak, jer kompanije još nisu spremne.

Čak iako Hrvatska uspije da izlobira ostanak u CEFTA, to je jednokratna situacija, odnosno samo prelazno razdoblje. Dugoročno, države regije koje uspiju obezbijediti najpovoljniji ambijent za poslovanje privući će i najviše investicija. Kompanijama koje rade za izvoz najvažnije je da su im troškovi proizvodnje i radne snage što niži.